KIP DOMOVINE A.D. 2011. – (DIO OSMI: U RALJAMA DOMOLJUBNIH BAJKI)

503 0

Sve naše nacionalne izmišljotine, priče, bajke, basne i ostala pučka naklapanja i prenemaganja imaju isti ili sličan uvod i početak, kao – iza sedam gora i sedam sinjih mora bla…bla..truć… U pradavno vrijeme u doba vila i vilenjaka, satira i zlih vještica, kada su curili potoci meda i mlijeka, a plotovi opleteni finim domaćim kobasicama itd. itd. U začaranoj nekoj zemljici bili i živjeli dugovječno djed i

baba u sreći i zadovoljstvu. Imali oni tako i tri sina. Dva pametna i normalna, a onaj treći se dao upisati u naj naj najniju domoljubnu i državotvornu političku kumpaniju.

Dvojica normalnih i pametnih sinova svoj su crni tvrdi i čemerni krušac nasušni mukotrpno u znoju lica svoga privređivali. Rintali oni dan i noć u tri smjene svetkom i petkom, ponekad bez prebite pare. Tako i ljeti i zimi bez odmora, ali čestito i pošteno.

Treći sinak iliti njihov braco primaknuo se crnim masnim torbacima, bisagama i škrinjama s golemim blagom u tajnim odajama turbodomoljubne držine. Od rane zore do kasne večeri on je sa ortacima, kumpanjonima i ostalom pajdašijom te domoljubne družbe prebirao, kroz prste pretakao dukate, cekine, talire, drago i predrago kamenje te druga neviđena i neslućena golema blaga.

Ubrzo, taj treći sinak skrasi se u velebni dvorac sa mnogo kula i tornjeva na slikovitu zelenom brijegu među velikaše i vitezove začarane zemljice. Sam je postao vitez i velmoža i gospodar mnogih kmetova, stoke sitnog zuba i druge živine. Začaranom zemljicom vozikao se amo i tamo pozlaćenim fijakerima. Dvorile su ga mnoge u šarene odore odjevene sluge i sluškinje. On sam oblačio svilu i kadifu. Na širokim junačkim grudima stavljao kilograme kolajni i odličja te svih mogući bisernih ukrasa…

Eh, ah, oh, uzdisala dvojica braće sirotana motreći svoga miloga bracu iz pristojne udaljenosti. Ne smjedoše pristupiti blizu njega iz sigurnosnih razloga…

Zna se, tko je tamo sve bio, slasnu medovinu pio i brke dobro omastio.

Ja nisam, a vi?

Još uvijek se raspredaju mnoge bajkovite storije, zgode i nezgode o čudnovatim bićima i događajima, o silnim alama, aždajama iliti zmajevima. Krvoločnim nemanima, opakim čudovištima iz čijih ždrijela suklja pakleni oganj koji sve živo pred sobom prži i pali.

Ove aždaje iliti ljuti zmajevi hrane se isključivo ekološkom hranom, mlađahnim uspavanim ljepoticama. Nevinim djevicama – djevičicama. Djevice iz aždajinih žvala redovito izbavlja vrli mladi vitez u plamenom oklopu, jašući bijelog vižlastog paripa.

To je sveti Juraj iliti Đurađ. Probada prenemilu zvjerčugu hitro i precizno oštrim kopljem, na opće zadovoljstvo prisutnog općinstva…

Ali ne lezi vraže, odjednom sve ale, aždaje i zmajevi naprasno pocrkaše, zavladala nestašica hrane i živine riknuše od gladi.

Djevica – djevičica nema više, ni uspavanih ljepotica. Sve se one strastveno baciše na estradu ili u naručja kakvih mačo – muškarčina kao sponzoruše, hostese ili se prenemažu u bljuć te-ve sapunjačama na raznoraznim dalekostidnicama, nudeći razdraganom pučanstvu svoje draži, silikonske sisuljke i oble zategnute guzice…

Pučanstvo je euforično i pada u blaženu ekstazu.

Svi sveti Juraji dobili otkaze kao tehnički višak. Ostarjeli i onemoćali tavore u zapećku kakve naherite straćare uz mizeriju crkavice sa burze rada.

Pepeljuga otvorila unosan biznis sa staklenim cipelicama i drugim đinđuvama i drangulijama u svome butiku. Dobru vilu uhljebila kao prodavačicu na određeno vrijeme. Uspaljena i nezajažljiva, inače šarmantna i elokventna Trnoružica vodi seksi dućan. Obično lješkari i drijema na jahti svoga ljubavnika tajkuna – švercera humanitarne pomoći, poznatog primitivca, inače gradonačelnika jednog drevnog grada na obalama sinjega mora u začaranoj zemljici Dembeliji.

Manekenka Snjeguljica izgradila zabavni park a la Diznilend i golf igralište na gruntu sedmorice zblesavljenih naivčina, zaluđenih debelo izvaranih patuljaka u čarobnoj zemlji zvanoj – Patuljčija.

Najsumnjivija tobožnja je bajka o Crvenkapici! U tu krimi storiju upetljani su još vučina mrka kurjačina, baka vlasnica šumskog svratišta i lovac. Nije jasno da li je to bio lovac barba – Luka ili profi krimi lovčina Crni Marko?

Mnogo je toga ovdje upitno.

Veliko je pitanje zbog čega ta balavica, tinejđerka, nosi na glavi baš crvenu kapu?

Treba se tu duboko zamisliti. Zašto ona ne nosi ponosno domoljubnu crven – bijeli – plavu kapicu. Pitanje je sad’?

To se pita svaki osvjedočeni domoljub!

Možda cura ima tajno ušlinganu petokraku zvijezdu na toj sumnjivoj kapi?

To se mora istražiti. Makar i kroz anonimnu kaznenu prijavu.

I zašto se ta baka vlasnica šumskog svratišta nije učlanila u šumski ogranak HA DE ZEA?

Tada je vučina – kurjačina ne bi požderao. Bila bi nejestiva i neprobavljiva. Lovci Luka ili Crni Marko imali bi čiste ruke. Ne bi morali burati i prevratit smrdljiva vučja crijeva, izvlačeći iz njih nesretnu babu.

Ta epizoda sa tom Crvenkapicom ne bi smjela ugroziti zatvaranje nekih poglavlja, na primjer o pravosuđu i naš čarobni napitak kod ulaska u veliku, svespasonosnu, žuđenu i svemoćnu Uniju.

Lipo vas i ovaj puta bajkovito štima i preštimava vaš stari nepopravljivi Šokac Toma Didim, u familiji poznat kao baj’ Stipa zvani Baguda…

Related Post

HRVATSKA MEGALOMANIJA

Autor - 01/04/2011 0
„….čini se da i naše psihološko “ja” raspolaže nekim sredstvima kojima se brani od raznih psihičkih povreda, a to su…

MAČKARE U SLAVONIJI

Autor - 05/03/2011 0
Zorica Lalić Pokladni dani odnosno mačkare su običaj gdje se pogansko ili staroslavensko nasljeđe prepliće sa kršćanstvom. U Slavoniji su…