NOVA GRADIŠKA, 2. listopada 2011. – Kod HRTV-ova odašiljača na Psunju i spomenika poginulim braniteljima danas je bilo svečano i dostojanstveno. Okupili su se pripadnici Samostalne psunjske satnije 121. brigade HV-a Nova Gradiška,
roditelji poginulih branitelja, predstavnicima udruga proisteklih iz Domovinskog rata, djelatnicima odašiljača,predstavnicima Općine Cernik i pripadnici Udruge dragovoljaca domovinskog rada iz prijateljske općine Čavle. Obilježavajući 20-tu obljetnicu Psunjske satnije prisjetili su se ratnih događanja, obrane odašiljača HRT-a i Psunja kao strateški važnog područja za rat u zapadnoj Slavoniji. Kod spomenika poginulim braniteljima položeni su vijenci i zapaljene svijeće, a počast poginulim braniteljima odali su predstavnici općine Cernik, Grada Nova Gradiška, Odašiljača i veza.
U obrani Psunja i odašiljača poginulo je petnaest, a ranjeno trideset pripadnika Satnije kojom je zapovijedao Luka Zec. Zajedno s brigadirom Josipom Mikšićem, zapovjednikom 121. brigade i Alojzom Sokićem obrani Psunja još od 10. lipnja 1991. godine, ustrojavanju Psunjske satnije i njenom djelovanju na jednom od najtežih dijelova novogradiške bojišnice, obrani su odašiljača, sprječavanju neprijatelja da ga osvoji i onesposobi, a time i uspostavi medijsku blokadu sjeverozapadne Hrvatske. O herojstvu branitelja Psunja govorili su predsjednik općinskog Vijeća Hrvoje Žakić i u ime Odašiljača i veza Denis Nikola Kulušić. Prigodne pjesme recitirale su Tena Terzić, Lea Vojvodić i Petra Sokić, učenice OŠ „Matija Gubec“, a molitvu za poginule branitelje predvodila je Rozalija Terzić, majka jednog od poginulih branitelja Psunja.
Strateški važno područje za vođenje rata u novogradiškom kraju, a od izuzetnog interesa za obranu Nove Gradiške, bio je Psunju. Razlog zbog kojeg je Psunj bio izuzetno važan , ne samo za novogradiško i zapadnoslavonsko bojište, već i za veći dio sjeverozapadne Hrvatske, je odašiljač Hrvatske radiotelevizije. Osim televizijskih i radijskih veza na njemu su bile instalirane i telefonske veze. Ne čudi stoga što je zrakoplovstvo bivše JNA u nekoliko navrata bombardiralo i raketiralo odašiljač u namjeri da ga sruši, a veze onesposobi i područje zapadne Slavonije stavi u medijsku izoliranost.
Samostalna psunjska satnije ustrojena je 5. listopada 1991. godine. Tog se dana 47 boraca Cerničke satnije priključuje 35-orici boraca Cerničkog voda i 18-orici pripadnika Pratećeg voda koji je imao zadaću da nadzire i osigurava cestu Strmac – Brezovo Polje. Tijekom listopada broj njenih pripadnika kreće se od 100 do 160 boraca. Za zapovjednika je imenovan Luka zec. Uspješno satniju vodi sve do travnja 1992. Godine.
Svoju zadaću satnija je uspješno obavila u specifičnom ratnom djelovanju. Osiguravanje i nadziranje strateških točaka na Psunju, a posebice odašiljača HRT-a na Brezovom Polju zahtijevalo je dobro poznavanje terena i dosta domišljatosti. Samostalna psunjska satnija obranila je teritorij koji joj je dan na čuvanje i nadziranje. Njeni borci su bili izloženi svakodnevnim četničkim zasjedama, snajperskim hicima, podmetnutim minama i topničkim projektilima. Dobro fizički pripremljeni i hrabri borci Samostalne psunjske satnije nisu agresoru dozvolili pristup na branjeno područje odašiljača HRT-a.
Braneći prilaze odašiljaču na Psunju poginuli su Stjepan Škrobić, Ivan Matošević, Robert Petanić, Zlatko Žajgar, Tomislav Ordanić, Stanislav Marić, Zlatko Golubić, Ivan Dakić, Milan Cindrić, Nikola Lončar, Josip Mikolčević, Franjo Kumić, Milan Kurjaković, Zoran Tezić i Zvonko Marinović.
