NOVA GRADIŠKA – U četvrtak, 18. svibnja, s početkom u 19 sati u Gradskom muzeju Nova Gradiška otvara se izložba umjetnice Nine Ivančić. Ovom izložbom GMNG će obilježiti ovogodišnji Međunarodni dan muzeja.
Nina Ivančić rođena je u Zagrebu 1953. godine. Diplomirala je slikarstvo u klasi prof. Šime Perića na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1977. godine. Polaznica je Majstorske radionice Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera u Zagrebu od 1977. do 1979. godine.Fulbrightova je stipendistica za poslijediplomski studij slikarstva (MFA Program in Painting) na Columbia University u New Yorku 1986. – 1987. godine. U sklopu Fulbrightovog programa radi u biblioteci Guggenheim muzeja u New Yorku (Research and practical training od 1987. do 1991. godine). Živi i radi u New Yorku od 1986. do 1993. godine. Od 1999. profesorica je na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Od 1977. godine intenzivno izlaže na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Njezin rad popraćen je s više nagrada, velikim brojem bibliografskih jedinica, nekoliko TV filmova, a radovima je zastupljena u privatnim i javnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.
NINA IVANĆIČ NAGRADE:
2009. Split, Zahvalnica za potporu i osobni doprinos u realizaciji projekta Galerije umjetnina
2003. Zagreb, Vjesnikova nagrada za likovnu umjetnost “Josip Račić”
2002. Rovinj, Nagrada Zavičajnog muzeja Rovinj
1998. Rovinj, Prva nagrada Zavičajnog muzeja Rovinj
1995. Zagreb, Nagrada na izložbi Checkpoint
1987. New York, Binney and Smith Inc. Fine Art Achievement Award
1984. Zagreb, Posebno priznanje 19. zagrebačkog salona
1983. Rovinj, Nagrada Zavičajnog muzeja Rovinj
1983. Zagreb, Nagrada 15. salona mladih
1980. Rovinj, Nagrada Zavičajnog muzeja Rovinj
1979. Zagreb, Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a
1978. Zagreb, Nagrada 10. salona mladih
VANJA BABIĆ O AUTORICI
Nina Ivančić u svoje slikarstvo motive brodova počinje intenzivno uvoditi tijekom prve polovice posljednjeg desetljeća prošloga stoljeća, otprilike u vrijeme povratka u Hrvatsku nakon sedmogodišnjeg života i rada u New Yorku. Bili su to akrilici na platnu ili papiru s prikazima nekih posve konkretnih brodova, do te mjere konkretnih da će se naslov slike u pravilu poklapati s podatkom o imenu pojedinog plovila i/ili njegovim tipom. Ali takvoj konkretnosti usprkos, ovdje nipošto nije moguće govoriti o realizmu. Štoviše, radilo se o slikarskom promišljanju odnosno konceptu gotovo posve suprotnom svim bitnim realističkim odrednicama. Nina Ivančić je, naime, brodove prikazivala tek kao tamne siluete na svijetlim neutralnim pozadinama, a navođenje njihovih imena i tipova ukazivat će na stanovitu emotivnu distanciranost, apsolutnu osviještenost te radikalno racionalan pristup. S druge strane, zahvaljujući odsustvu bilo kakva kolorita, a također i eteričnom”lebdećem” ugođaju, isti brodovi mogu djelovati i pomalo nestvarno, poput kakvih duhova. Opisanim slikarskim postupkom Nina je, zapravo, motiv broda svela na formulu, pa čak i svojevrsnu ideju što prethodi potencijalnoj materijalizaciji. Prikazi brodova iz 90-ih godina označili su, dakle,autoričin novi te nadasve indikativan pomak unutar poetike neekspresionizma, u njezinu radu nazočne još od slika geometrijske provenijencije nastalih u New Yorku.
I u ovome stoljeću Nina Ivančić nastavit će s variranjem i razrađivanjem motiva brodova, pritom i dalje dosljedno inzistirajući na neekspresionističkom izričaju.Tako će najprije2005.izraditi od forexa izrezane te u crno obojane siluete pojedinih – također posve konkretnih – brodova predviđene da ih se s malim odmakom aplicira na zid,da bi2020. izvela ovom prigodom izložen fascinantan ciklus crteža u tehnici olovke na papiru. I dok je u akrilicima na platnu odnosno papiru s prijelaza prošloga u ovo stoljeće, kao i u limenim siluetama što su odmah potom uslijedile, svoje brodove prikazivala mahom posredstvom kompaktnih tamnih ploha, svodeći ih – već je rečeno – na siluete,u ovim crtežima, naprotiv,autorica ih tretira isključivo linijski, dakle posve istanjeno, a egzaktnom isticanju konkretnih imena ili tipova pridodat će još i precizan podatak o njihovoj dužini. Riječ je, zapravo, o principu posve srodnom tehničkim crtežima, samo što Nina Ivančić brodove dosljedno prikazuje isključivo iz bočne vizure, a ne u tlocrtu ili sprijeda. Ovdje možda nije na odmet, usporedbe radi, spomenuti i njezine ranije nastale te crtežima brodova nadasve srodne crteže aviona izvedene u tehnici ugljena na papiru, u kojima su letjelice, za razliku od plovila, prikazane tlocrtno ili odozdo. Umjetnica vjerojatno odabire onu vizuru koja po njezinu mišljenju u najvećoj mjeri ističe karakteristike odabrana motiva. Avione u letu doživljavamo, naime, najčešće odozdo, a brodove na pučini promatramo uglavnom s boka. U svakom slučaju, preciznost izvedbe koju Nina Ivančić demonstrira u svojim crtežima brodova (aviona također) doista je fascinantna. Svaka povučena linija ekstremno je funkcionalna u smislu donošenja određene vizualne informacije, a umjetničin rukopis odiše strpljenjem, disciplinom i smirenošću, uz radikalan izostanak bilo kakvih sjenčanja ili šrafura. Nema nikakvih improvizacije, ovdje se radi o strogo kontroliranom stvaralačkom procesu. Također, valja upozoriti kako autorica svoje nacrtane brodove – baš kao i one naslikane odnosno od forexa izrezane –dosljedno i bez iznimke prikazuje integralno, čineći tako vidljivima oba njihova dijela, kako nadvodni tako i onaj podvodni.
Način na koji Nina Ivančić tretira motive brodova mogli bismo interpretirati i kao svojevrsne aproprijacije postupaka karakterističnih za projektne biroe. Inzistirajući na dokidanju bilo kakvih naznaka prikazivačkog subjektivizma, pri čemu će umjetnička interpretacija biti posve integrirana u idejni koncept, ovoj umjetnici uspijeva ostvariti doista začudnu razinu autorske osobnosti na kakvu i izvan hrvatskih okvira rijetko nailazimo.
