PROMOVIRANA NOVA KNJNIGA IVANA SLIŠURIĆA

1217 0

NOVA GRADIŠKA, 27. rujna 2015. – Naslov je sedme zbirke pjesama u prozi Ivana Slišurića, predstavljene 26. rujna u novogradiškoj Gradskoj vijećnici (zbirke: „Prvo lice ljeta, Čakovec 1980. ; Minule ruke, Zagreb,1997. ;

Anđeo na satu, Zagreb, 1998.; Mlađakom s usana, Privlačica, Vinkovci, 2000.; Munje i blagovjesti, Zagreb, 2006. ; Odvremenjeni put, Zagreb, 2014. Član je Društva hrvatskih književnika, živi u NG)

 

Ovo kulturno-književno večer organizirali su Gradska knjižnica Nova Gradiška, Društvo hrvatskih književnika i Književno- likovno društvo Rešetari. Zbirku pjesama predstavili su docentica, prof. dr. Sanja Jukić, predavačica na Filozofskom fakultetu u Osijeku i prof. dr. Goran Rem, književni kritičar i pjesnik, također predavač na Filozofskom fakultetu u Osijeku.

 

Moderatorica ove književne večeri bila je prof. Biljana Dakić, ravnateljica Gradske knjižnice, a izvedbom skladbe „Breze s Psunja“, a cappela, oplemenila ju je mlada Karmen Szabo, te interpretacije autorovih stihova.

 

Predstavljajući zbirku pjesama Ivana Slišuruića, o njegovoj poeziji Goran Rem je, među ostalim, istaknuo: „To što Ivan radi je nevjerojatno ozbiljno, profinjeno, smireno, jasno, meditativno, nenametljivo, usmjereno na svoju sedimentnost, punoću, …Zadužio je neki glas, neki lik, koji je toliko toga predao nama. Ono što on nudi kao svoju poziciju, taj glas, lik, to biće, to je jedna statičnost, zaustavljenost, jedno kretanje u mjestu, kojim sve što nas može zabrinuti ili što nam se može činiti lijepim u svijetu kojega on, taj glas nama priča, sve to i predaje nama na odvagivanje. Ivan Slišurić je, time ga ne želim geografski nipošto omeđivati, nego izreći jednu važnu konstataciju u tom korpusu hrvatske književnosti, koji živi u ovom istočnohrvatskom prostoru, on je zapravo istočnohrvatski Slavko Mihalić. To je ono što radi njegovo pjesništvo“.

Naslov zbirke „Stabla i drugi ključevi“ je već intrigantan i zapravo poput nekog šifriranog koda kojega moramo proniknuti da bismo shvatili o čemu ove pjesme govore naglasila je na početku predstavljanja Slišurićeve zbirke Sanja Jukić i dodala: „ Bez obzira na to, on ipak dosta toga i otkriva- kako je biološka konstitucija prostora sredstvo oblikovanja idejne matrice ove zbirke. Priroda koja je ovdje vrlo jasno imenovana kao slavonski prostor, kao biološka struktura slavonskoga prostora, to se naravno vidi i u svim pjesmama ove zbirke. Pjesme u Zbirci su podijeljene u četiri ciklusa i oni su organizirani prema tematskom kriteriju. Iako je svaki ciklusa jedna tematska cjelina ipak je priroda, ta slavonska struktura, temelj svih ovih tematskih ciklusa. U prvom ciklusu je to pejzaž s nekakvim asocijativnim povracima u prošlost ono što je tematska dominanta. U drugom se ponovno pojavljuje ta biološka struktura prostora, koja ovaj puta otvara uvid u različite odnose tog pjesničkog lika prema vremenu, prostoru, drugima, prema bližnjima. Treći ciklus je svojevrsni portret sela Vrbje i to portret koji implicira odumiranje sela uopće. U posljednjemu ciklusu opet priroda, ta slavonska struktura, koja je ovoga puta u funkciji oblikovanja teme bolesti, smrti i straha. Pjesme u čitavoj zbirci su načini rekonstrukcije prošlosti, uspostavljanje nekakvoga odnosa nekada i sada. Naslov implicira da je stablo ključ, ali ne onaj, koji će nešto otključati, već zaštititi taj prostorni identitet, tradiciju. Ta metaforička dimenzija značenja stabala, koja se provlači kroz poeziju Ivana Slišurića, je ono što jest idejna matrica ove zbirke. Sama činjenica da je riječ o pjesmama u prozi dovoljno govori o složenosti ovih tekstova , o tome da oni povezuju lirsko, epsko, dramsko, što se stvarno u pjesmama Ivana Slišurića vidi- rekla je, među ostalim, Sanja Jukić.

 

Sam autor, Ivan Slišurić, kratko se osvrnuo na Zbirku rekavši: Suština je ono što se klati između dvije strane od poezije od prapočetaka do danas, sve ono što staje između erosa i tanatosa, to sam ja pokušao vidjeti, osjetiti, izraziti. Interpretirao je stihove nekoliko pjesama iz ove zbirke, najavljujući ciklus u nastajanju, pjesame u prozi, koji se zove „Kuće koje su izgubile ulicu“. Te kuće nisu zidovi, one su prazne, postoje kao praznina, ali postoje kao duše onih koji su nekada u tim kućama prebivali i živjeli s njihovim sudbinama, koje su i naše sudbine“. Predgovor je za zbriku „Stabla i drugi ključevi“ napisala Maja Gjerek , a tiskana je u nakladi Male knjižnice Društva hrvatskih književnika.

 

Autor Ivanka Herceg

FO Dejan Ivanković

Related Post

„LET S GAVRANOM“

Autor - 26/10/2015 0
NOVA GRADIŠKA, 26. listopad 2015. – Međunarodni stručni skup “MIRO GAVRAN – PROZNI I KAZALIŠNI PISAC 2015” održan prošlog vikenda…

RUKE OD SJEĆANJA

Autor - 14/06/2015 0
NOVA GRADIŠKA, 14. lipanj 2015. – U petak je Hotelu kralj Tomislav predstavljena još jedna zbirka pjesama novogradiške pjesnikinje i…