Autor Franjo Samardžić
NOVA GRADIŠKA, 27. rujna 2020. – Pitanje tko je bio Vinko Grgić nije se postavljalo proteklih dana jer to medijima nije bilo zanimljivo.
Od kako je uhićen svašta se moglo čuti i pročitati. Najviše se propitivala njegova „velebna“ kuća na brdu. Jedan je poznati kolumnist tako napisao na temelju slike koja je vidio na zidu njegove kuće da za njega nikada ne bi glasovao, a jedna kolumnistica je na istom filmiću koji je kolao internetom, od dasaka koje se stavljaju pod šator vidjela i napisala da ima i teniska igrališta.
Vinko Grgić najavio je preko odvjetnika da će podnijeti ostavku na mjesto gradonačelnika iz moralnih razloga. Njegov zamjenik Borislav Vidošić je prije par dana izjavio da očekuje da se to neće desiti i kazao da vjeruje da će gradonačelnik dokazati svoju nevinost te da ima podršku suradnika i gradske uprave od kojih je čak 17 u postupku navedeno kao svjedok.
Uhićenje gradonačelnika uznemirilo je dosta ljudi u gradu posebno one njegove suradnike i njihove članove obitelji koji su se povlačili po jednom mediju kao koruptivna organizacija što će vjerojatno taj medij morati dokazivati na sudu.
Bilo je i onih koji su nakon uhićenja osmjeh razvlačili od uha do uha.
Bilo kako bilo, Vinku Grgiću će presuditi pravna država.
Prije osam godina, u svibnju 2012. godine, razgovarao sam sa Vinkom Grgićem jer sam želio predstaviti mladog i uspješnog čovjeka, koji je odlučio ostati u Novoj Gradiški i uključio se u politiku kao novi član novogradiškog SDP-a.
Članak objavljen na novagri 9. svibnja 2012. godine pod naslovom „Lokalni“ arhitekt s međunarodnom reputacijom djeluje globalno, ponavljamo jer odgovara na postavljeno pitanje tko je bio i što je do uključivanja u politiku i postao gradonačelnik radio Vinko Grgić.
Što je radio kao gradonačelnik Nove Gradiške vjerujem da Novogradiščani znaju. Za gradonačelnika je prvi put izabran na prijevremenim izborima održanim u ožujku 2016. godine, a drugi put na izborima održanim 2017. godine kada je dobio potporu Novogradiščana od čak 62, 04 posto.
Osim krugu svojih prijatelja i poznanika, te stručnoj javnosti, diplomirani inženjer arhitekture Vinko Grgić široj je novogradiškoj javnosti postao poznatiji tek kao autor spomen obilježja Toši Proeskom postavljenog kod Elektrotehničke škole. Budući da se radi o ambicioznom mladom čovjeku, vlasnikom tvrtke Entazis, uspješnom i dokazanom u svom poslu, koji je unatoč tome ostao živjeti u Novoj Gradiški, odlučili smo s njim razgovarati i bolje ga predstaviti.
Poduzetan već kao student
NOVAGRA: Tko je Vinko Grgić?
Arhitekturu sam završio kao zagrebački student 1997. godine. U ranim fazama studiranja sa kolegom vrlo brzo ulazim u svijet 3d simulacija, tada, što se tiče arhitekture, nekih kompjuterskih novotarija. Već 1996. godine osnovali smo svoju firmu za projektiranje, koja je u tom trenutku prvenstveno bila vezana za arhitektonske natječaje i za 3d simulacije. Naši profesori su radili velike projekte a mi bi ih prezentirali. Tada to nije bilo, a danas je uobičajeno. Često smo nastupali na televiziji i bili predstavljani u novinama jer smo bili prvi u tome i imali smo rezultate.
Suradnja s velikanima hrvatske arhitekture
NOVAGRA: Što ste to konkretno radili?
Na primjer. Treba projektirati VIP-net baznu stanicu i postaviti je na silosu. Kada vam kažu da će na vašoj zgradi biti bazna stanica pitate se što je to. Napravimo simulaciju i informiramo ljude o čemu se radi tako da smo izbjegavali neprilike koje su bile uobičajene u tom sektoru.
U tim počecima smo imali veliko zadovoljstvo preko tih 3d simulacija surađivati s velikim autoritetima hrvatske arhitekture kao što su akademici Magaš i Knežević, dakle ljudi koji su ostavili dosta traga u Hrvatskoj suvremenoj arhitekturi.
NOVAGRA: Koji su to zajednički projekti?
S Magašom je to idejno rješenje za novi stadion u Rijeci za potrebe kandidature za organizaciju Mediteranskih igara. Napravili smo i idejno rješenje za poljudski stadion u Splitu. Nažalost, ti se projekti nisu realizirali. U timu smo zajedno radili na više sličnih projekata.
Arhitektonski trag u zemlji i inozemstvu
NOVAGRA: Koji su to vaši najznačajniji osobni projekti?
Moj osobni projekt je stadion Tešanj u Tuzli. Natjecao sam se na međunarodnom natječaju i on je bio ocijenjen kao najbolji rad. Tu je i projekt stadiona za NK Croatiu iz Sesveta koji nije do sada realiziran zbog, prvenstveno, financijske situacije. Osim hrvatskog imam i šire iskustvo.
Izdvojio bi vrijedan projekt za njemačkog investitora. To je osam objekata uz bob stazu za Olimpijske igre u Torinu 2006. godine.
Prije desetak godina dobitnik sam prve nagrade za zgrade POS-a. Po prvi put se spominje da lokalni arhitekt, kakvim se smatram, jer nikad nisam mijenjao prebivalište iako sam posljednjih petnaestak godina više živio u Zagrebu nego u Novoj Gradiški, dobio prvu nagradu u Ministarstvu. Ta je kuća realizirana.
To je i zgrada Planet obuće na ulazu u Zagreb uz Slavonsku aveniju, a do njega još jedan poslovni objekt „Zagiimpex“. U Novoj Gradiški sam projektirao stambeno-poslovnu zgradu (Polo) i stambeno-poslovnu zgrada preko puta, zgradu za Ekogradnju pored policije, spomen obilježje za Tošu Proeskog kao i niz obiteljskih kuća.
Crkvu u Korlatu kod Benkovca radio sam zajedno s kolegom Pavlovićem. Vezano za tu prezentaciju rekao bih da su do tada arhitekti prezentirali svoj objekt na način da nacrtaju tlocrte i eventualne iscrtaju romantične krokije, naprave 3d perspektivu ili nešto slično i to prezentiraju. Međutim, danas to nije dovoljno jer investitor želi znati u što se upušta i zbog toga mu pokušavamo maksimalnu izići u susret tako da mu omogućimo šetnju kroz vlastiti objekt putem virtualne stvarnosti.
Stambeno naselje od deset građevina u Kamenarki u Zagrebu, između Dugave i Jakuševca, sam radio i realizirao kao i niz urbanih vila u podsljemenskom dijelu grada. Dosta sam radio u Slavonskom Brodu. Pokraj Hrvatskog doma (Mesićeva ulica) izradio sam veliki projekt stambeno-poslovnu zgrade „Centar“ kao i najveću poslijeratnu stambeno-poslovnu građevinu u Slavonskom Brodu „Brod tower“, sagrađenu preko puta željezničkog kolodvora .
Vilovita, moja je obiteljska kuća u kojoj živim. Smještena je na „ciglanskom brdu“ iznad grada. Na gorju Strmac projektirao sam i realizirao vlastitu kući za odmor „Gorovitu“, a u šumi Jelenovac u Zagrebu stambenu građevinu „Šumovitu“ . Prvi dio imena svake građevine nosi karakteristiku podneblja dok je zadnji, nepromijenjeni dio svakog imena Vita , ime moje kćeri.
Glavni sam projektant velikog City Colosseum shopping centara u Slavonskom Brodu. Objekt je to od 50.000 kvadrata koji bi trebao do listopada ili studenog biti izgrađen. Napomenuo bi da sam na gornjoj etaži drugog kata projektirao četiri Cinestar kina. Nama Gradiščanima je posebno zanimljivo jer se centar nalazi tik uz zapadni ulaz autoceste što znači da nam treba svega četrdesetak minuta da dođemo centra, odnosno do kino blagajne. To je najveća investicija koja se radi u cijelom okruženju.
Što se tiče budućih realizacija u Novoj Gradiški, u pripremi je nekoliko stambenih građevina, obiteljskih kuća, poslovno-uredskih građevina kao i novi projekt mrtvačnice.
Suradnja s domaćim inženjerima i tvrtkama
NOVAGRA: Koliko poslovno surađujete s domaćim ljudima i novogradiškim tvrtkama?
-Svagdje radim, od mora i Zagreba, do inozemstva. Isto tako pokušavam dovesti i naše lokalne inženjere i tvrtke, da li kroz projektiranje, nadzor ili gradnju. Sa mnom radi i mladi arhitekt Matko Romić, koji je također iz Nove Gradiške. Sve je vezano lokalno, a djelujemo globalno. Mi se osobno nalazimo jednom ili dvaput tjedno kada razgovaramo o projektima, analiziramo ih i dogovaramo sve radnje koje moramo poduzeti, a sva ostala komunikacija se temelji uz računala i digitalne prijenose podataka što nam daje veliku prednost u brzini realizacija.
NOVAGRA: Koliko ste u svom radu zaokupljeni Novom Gradiškom i njenom arhitekturom?
Uz sve poslove koje obavljam uspio sam naći tj. „iščupati“ vremena i za poslijediplomski doktorski studij Arhitektura-urbanizam na Zagrebačkom arhitektonskom fakultetu. Svoj lokal patriotizam sam povezao i s istraživačkim radovima na fakultetu gdje sam obuhvatio istraživanje prostornog razvoj Nove Gradiške od njenog nastanka 1748.godine do današnjeg dana kako bi se sagledali svi aspekti dosadašnjeg razvoja i to implementiralo budućnosti. Naravno cilj mi je sva ta istraživanja zaključiti doktorskom disertacijom kako bi naš grad imao jedan sveopći dokument svog razvojnog puta.
U pravo vrijeme na pravom mjestu
NOVAGRA: Mlad ste čovjek, uspjesi su evidentni. Koliko ste zadovoljni?
Zadovoljan jesam, čak sam i sretan. Mnogi rade čitav život za realiziranje dijela projekata o kojima smo pričali, ja sam imao zadovoljstvo sve to realizirati u svega petnaestak godina. To prije svega jedan uporan i konstantan rad, ali i sreća da se bude u pravim trenucima i na pravim mjestima. Puno ljudi ima ideje, ima znanje, a često puta im nedostaje taj neki dodatni moment da sve to ostvare.
Financijska kriza se odražava u reduciranju velikih zahvata i projekata. Dijelom projekte koje sam prikazao su početi prije tri-četiri godine ali ih tek sada realiziramo, kao štoje primje trgovačkog centra „Colosseum“. Investitori su se prije svega uplašili situacije. Pitaju se što će i kako biti. Svi su spustili sidro dolje i nisu ih htjeli financirati. Sada se polako otvaraju nova vrata i počinje se shvaćati da moramo nastaviti dalje i krenuti u realizacije. U ovom trenutku sam u razgovoru za nekoliko velikih projekata što je sigurno dobar znak.
U Novoj Gradiški imamo nekoliko većih projekta, koji su još uvijek u ladici ili u početnoj fazi realiziranja, odnosno ishođenja dozvola. U svakom slučaju sam optimist. Bitno je da se shvati da je recesija prolazna i da se otvori nove mogućnost financiranja. Banke trenutno svako financiranje u graditeljstvo smatraju negativnim jer su preuzele jako puno nekretnina koje se danas više ne mogu prodati.
NOVAGRA: Ima li slobodnog vremena i kako ga provodite?
-Trčim, igram rukomet i košarku. To su nekakve aktivnosti vezane za zdravlje, jer od svakodnevnog stresa moram naći nekakav način da to sve izbacim iz sebe.
Napokon vizija za napredak Nove Gradiške
NOVAGRA: Koliko mlad i angažiran čovjek treba biti politički aktivan?
-To je uvijek pitanje svih poduzetnika koji su u velikoj mjeri podređeni svojim poslovnim aktivnostima, koji imaju malo vremena i koji prvobitno nikad nisu mislili o ulasku u politiku, ali nekako spletom okolnosti budu involvirani u nju. Što dalje čovjek radi sve je više svjestan stvari koje ga okružuju, svjestan je zajednice, svjestan je društva i počinje razmišljati kako pomoći ljudima odnosno zajednici na onaj način na koji on najviše zna, a to je vlastita struka. Ujedno to je i odgovornost da se nešto napravi i poboljša kvaliteta života u vlastitom okruženju. Moj svjetonazor je vezan uz socijaldemokraciju iz dva aspekta. Jedan je globalni, a drugi je lokalni. Iz globalnog dijela vidimo da su najrazvijenija društva vezana uz socijaldemokraciju i formirane na tim temeljima. Ono respektira i poštuje poduzetničke ideje, podržava i gura ih naprijed ili isto tako se i senzibilizira sa drugom stranom medalje tj. sa socijalno osjetljivim, kako ne bi bila velika disproporcija između njih. Društvo koje ima velike disproporcije u klasnim i sličnim stvarima nije dobro društvo i nije ugodno živjeti u njemu.
Što se tiče lokalnog, zato što sam posljednjih godina osjetio da ovaj grad konačno izlazi iz letargije i polako ide naprijed i ima nekakvu viziju. Jasno je da kriza ostavila i ostavlja veliki trag u društvu, ali bitno je da se postavljaju čvrsti i kvalitetni temelji koji će ovaj grad usmjeriti ka pozitivnim kretnjama i stvoriti grad blizak čovjeku.
NOVAGRA: Imate li namjeru ozbiljnije se uključiti u politiku?
-Od prošlog ljeta sam član SDP-a jer se nadopunjujem uz jedan tim ljudi za koji smatram da je dosta kompetentan i koji predstavlja budućnost ovog grada. Taj osjećaj do tada nisam imao. Pomoći vlastitu zajednicu u društvu je zadatak svih nas. Biti inferioran mislim da nije u redu.