Nova Gradiška, 5. veljače 2010. – Trošarine na alkohol, koje su na snazi od početka ove godine, uznemirile su vlasnike šljivika, ali i one, kako kaže Stjepan Pavlagić iz Starog Petrovog Sela, koji uz među imaju nekoliko stabala, jer će po Zakonu o trošarinama za svaku litru rakije, iznad dozvoljenih 50 litara, morati državi platiti 23 kune, bez obzira
jesu li rakiju prodali, sami popili ili poklonili. Kako naglašava, Slavonci piju rakiju u svim prilikama, a 50 lita je malo kada se zbroje potreba za rođenja, krštenja svatove, razne svetkovine i svakodnevnu upotrebu. Svi se nadaju da će pravna država olabaviti zakon o trošarinama i proizvodnji rakije.
Traže 150 litara po domaćinstvu
Na Poljoprivredno-poduzetničkim idejama 2010., u razgovoru s proizvođačima rakije, ali i onima koji rakiju piju tijekom cijele godine, a nisu pijanci, bilo je puno revolta, ali ne i odbijanja uvođenja reda u proizvodnju alkohola. Peticiju za izmjenu zakona, povećanje sa 50 na 150 litara dozvoljene proizvodnje rakije po domaćinstvu i manju trošparinu, koju je organizirala petrovoselska Udruga vinogradara i voćara «Sveti Vinko», potpisalo je gotovo tisuću posjetitelja. Predsjednik Vladimir Plavac vjeruje da će se zakon korigirati i opstati šljivici. – Problem su trošarine na rakije. Naši zadrugari se pitaju što će biti od toga. Vjerujemo da će biti poboljšanja zakona i da mali proizvođači na svojim gospodarstvima neće imati tako velike troškove. Ljudi smatraju da su im i do sada troškovi bili preveliki i ne vide mogućnosti zarade. Već se u prošloj godini osjetilo smanjenje interesa za sadnju šljive. Ove godine u razgovorima s ljudima to su najčešća pitanja vezana za trošarinu – kaže Slavko Vuković, upravitelj Educo-eko turističke zadruge iz Slavonskog Broda.
Nelojalna konkurencija
– Država još uvijek žmiri na jedno oko i sve prolazi. Proizvođače koji drže do sebe zakon ne pogađa. Tako je to u Europi i trebati će neko vrijeme da se ljudi priviknu. Za nas koji rakiju proizvodimo i legalno prodajemo preko računa ona je u startu skuplja za trošarinu i porez. Rakija koja se prodaje na crno je jeftinija i nama nelojalna konkurencija. Nadam se da će država tome stati na kraj i da ćemo svi poslovati pod jednakim uvjetima – mišljenja je Danko Radičević iz Magić Male.
– Imam rakiju, ali nema tržišta i ne mogu je prodati. Za mene trošarina nije prihvatljiva i ovaj namet ne mogu podnijeti osim u slučaju da imam osigurano tržište. Unaprijed se traži da se plati, a ja nemam novca. Raditi ću ovako dok mogu, a kada ne budem mogao, odustati ću. Imam 65, a supruga 60 godina. Brzo ćemo ugasiti proizvodnju iako imamo registrirano Opće poljoprivredno gospodarstvo. Imamo hektar kruške i prošle godine nisam prodao ni kilogram i morao sam ispeći rakiju koju ne mogu prodati – jada se nezadovoljni Mirko Gašparović iz Vrbove.
