Vijesti iz povijesti sporta (7)

1378 0

14. kolovoz 2011. – Sportskim sjećanjima smo u godini 1960. Iz zaborava

istrgnimo neke događaje koji su u to vrijeme karakterizirali sport Nove Gradiške.

 

Sjajni boksač novogradiškog Borca, Antun Rukavina, aktualni prvak Hrvatske 1960. godine i tada drugoplasirani na državnom prvenstvu u lakoj kategoriji bio je vrlo popularan među novogradiškom brojnom boksačkom publikom, ponajviše zbog izuzetne borbenosti i kvalitete. Njegova boksačka karakteristika bila je pobjeda u – prvoj rundi! Tako je Brođanina Mašinovića nokautirao već u 19. sekundi prve runde! 

 

Franjo Belar mlađi, bio je najbolji biciklist Nove Gradiške. Ove, 1960. godine, obilježio je desetljeće u biciklističkom sportu. Franjo je, po svojoj statistici, prešao u tih 10 godina 80 tisuća kilometara, sudjelovao u 160 utrka, gdje je 60 puta bio pobjednik. U to vrijeme bio je aktivan i u drugim sportovima: bio je tajnik sportskog ribolovnog društva i kuglačkog kluba Zanatlija, te tajnik Općinskog saveza za fizičku kulturu.

 

Uz renomirane prvoligašice rukometašice Slavonke u Novoj Gradiški je djelovao i ženski klub rukometašica Sloboda, te rukometaši Mladosti. RK Sloboda bila je ekipa pri Tvornici pokućstva Sekulić i natjecala se u Podsaveznoj ligi. Pri istoj tvornici postojala je i muška rukometna momčad koja je imala ime Radnički i djelovala je u sklopu Sportskog društva i natjecala se u Rukometnom podsavezu Nova Gradiška. Međutim, naročito su bili uspješni rukometaši Mladosti koji su bez poraza u Podsaveznoj ligi u jesen se plasirali u Slavonsku ligu.

 

Ivan Jurak, nastavnik, poznati novogradiški nogometaš, polovicom lipnja 1960. godine izabran je za prvog predsjednika novoutemeljene Podružnice nastavnika fizičke kulture kotara Nova Gradiška. Zanimljivo, kao prvi zadatak Podružnice bilo je „veće uključenje žena-nastavnica u rad fizičke kulture“.

 

Feliks Valentić, rukometaš novogradiške Mladosti, zatražio je i dobio ispisnicu u jesen 1960. godine , jer je počeo polaziti Višu pedagošku školu u Banja Luci, pa je pristupio domaćem prvoligašu Borcu.

 

Kuglanje je bio tada jedan od najmasovnijih sportova u Novoj Gradiški, posebno među obrtnicima, koji su 1960. godine, primjerice, na Petom prvenstvu zanatskih klubova Hrvatske održanom u Novoj Gradiški među 200 kuglača iz 20 momčadi i 16 gradova: iz Rijeke, Pule, Zagreba, Šibenika, Varaždina, Splita, Virovitice, Novske, Kutine, Hrvatske Dubice, Ivanić Grada, Vinkovaca, Hrvatske Kostajnice, Daruvara, Siska i Nove Gradiške osvojili izvrsno momčadsko – drugo mjesto. Međutim, pored vrlo dobrih kuglača Zanatlije u jesen 1960. godine osnovan je i ženski klub kuglačica Sloga, koje su ubrzo postale vrlo dobre i uspješno se idućih godina natjecale na regionalnim i čak republičkom prvenstvu pod vodstvom trenera Josipa Murete.

 

Službena statistika iz 1960. godine dokumentira katastrofalno stanje o postojanju sportskih dvorana u školama, gdje stoji: u 25 škola Kotara Nova Gradiška postoji samo jedna dvorana za nastavu fizičke kulture i ta jedna je mala, nefunkcionalna i bez bilo kakvih sportskih rekvizita.

 

Rukometni klub Radnički iz Nove Gradiške na nesvakidašnji način izgubio je prvenstvenu utakmicu koncem kolovoza 1960. godine. Zaboravio je, naime, nabaviti gips kojim se nekada „lajnalo“ lešnato igralište, a pošto je bila nedjelja, prodavaonice su bile zatvorene, pa ga nisu mogli nabaviti. Rukometaši Posavca iz Štivice čekali su po propozicijama 15 minuta, a tada su napustili teren dobivši utakmicu bez borbe, tada s 5:0, zbog gipsa!

 

Rukometašice Slavonke imale su zanimljiv događaj na utakmici u Slavonskom Brodu. Sudac je počeo drugo poluvrijeme ne gledajući da li su sve igračice na terenu. Domaće ekipa, naime, nije imala vratarku na golu i utakmica je počela. Zanimljivo, igračice Slavonke nisu primijetile da nema vratarke jer su igrale neku „šablonu“, pa su tek nakon što su trener i gledatelji vikali „Pucajte, nema golmanice na golu“, opucali, ali je vratarka upravo tada utrčala na teren. Pogodak u međuvremenu ipak nije postignut, iako se igralo gotovo minut, a gol je bio prazan!

 

Na slici: nekada su igračice Slavonke igrale prvoligaške utakmice na lešnatom terenu koji je imao linije obilježe gipsom, kao što vidi za vrijeme jedne prvenstvene utakmice Slavonke u Novoj Gradiški.

Related Post