Euharistijskim slavljem obilježena 22. obljetnica utemeljenja Požeške biskupije

269 0

Autor Požeška biskupija
POŽEGA – U požeškoj Katedrali, 5. srpnja biskup Antun Škvorčević predvodio je zahvalno euharistijsko slavlje prigodom 22. obljetnice utemeljenja Požeške biskupije i njegova imenovanja njezinim prvim biskupom. Koncelebrirali su Josip Krpeljević, generalni vikar, Ivica Žuljević, prepošt Stolnog kaptola, kanonici, arhiđakoni, dekani, svećenici iz središnjih biskupijskih ustanova te svećenici iz župa grada Požege. Uz brojne vjernike na slavlju su sudjelovali vjeroučitelji i vjeroučiteljice te odgojiteljice u vjeri koji su time okončali duhovne vježbe koje su minulih dana imali u Velikoj, kao i ravnatelji i vjeroučitelji u katoličkim školama Požeške biskupije, koji su toga dana u Požegi imali svoj radni sastanak, te sudionici trodnevice iz požeške Župe sv. Leopolda Madnića koji se pripravljaju za mladu misu Tomislava Dokoze iduće nedjelje. Uvodeći u misno slavlje biskup Antun je nazočnim svećenicima i vjernicima čestitao 22. obljetnicu utemeljenja Požeške biskupije, pozvavši ih da se prisjete onoga što im je papa Ivan Pavao II., utemeljitelj Požeške biskupije, na današnji dan prije dvadeset i dvije godinu poručio u svojim apostolskim pismima. Potom je mladomisnik Matej Filipović pročitao ulomak iz Apostolskog pisma Praeclarum evangelizationis opus o utemeljenju Požeške biskupiju, a mladomisnik Tomislav Dokoza ulomak iz Apostolskog pisma Ad unum corpus o imenovanju Antuna Škvorčevića prvim požeškim biskupom. Svi nazočni su odgovorili poklikom biskupijskog gesla »Krist danas i uvijeke, aleluja«.
Osvrnuvši se u homiliji na činjenicu da je sv. Ivana Pavao II. odlučio utemeljiti Požešku biskupiju upravo na blagdan slavenskih apostola sv. Ćirila i Metoda, biskup je ustvrdio da je, zahvaljujući promicanju njihova kulta koncem 19. stoljeća, gotovo u svakoj našoj crkvi postavljena njihova slika, te su tako i u Požegi slikari Oton Iveković i Celestin Medović oslikali njihove likove na stupovima ondašnje crkve sv. Terezije Avilske a današnje Katedrale. Rekao je kako nam naviješteni evanđeoski ulomak, u kojem nas Isus poziva na molitvu gospodaru žetve da pošalje radnike u svoju žetvu, pomaže razumjeti poslanje ove dvojice svete braće i naše. Protumačio je da žetva o kojoj Isus govori nije naša ljudska sjetva i žetva, nego metafora Božjeg truda za čovječanstvo tijekom povijesti spasenja, a osobito onog djela koje je Bog ostvario za nas u vazmenom otajstvu muke, smrti i uskrsnuća svoga Sinu Isusu Kristu, a kojem je Crkva dionica i služiteljica. Govoreći o tome kako je to Božje djelo došlo i do nas Hrvata, biskup je na temelju ulomku prvog čitanja iz Djela apostolskih, u kojem su Pavao i Barnaba u Antiohiji Pizidijskoj najprije navijestili Evanđelje tamošnjim Židovima a tek nakon njihova odbijanjima i poganskim narodima, biskup je naglasio kako se Bog u svojoj mudrosti i dobroti poslužio židovskim odbijanjem da do poganskih naroda, među koje je nekoć pripadao i naš hrvatski narod, stigne radosna vijest spasenja njegova Sina Isusa Krista. Biskup je naglasio da su se među onima u čijim je srcima snažno odjeknuo Isusov poziv »Idite!« u današnjem evanđelju osobito istaknuli slavenski apostoli Ćiril i Metod, koje danas slavimo. U velikoj osjetljivosti za Božju riječ i u želji da ona dopre do pripadnika poganskih i nepismenih slavenskih naroda, sveta su braća za njihov jezik smislila prikladno pismo: ćirilicu, koja je tako nazvana po sv. Ćirilu, i po svemu sudeći glagoljicu, na njihov su jezik preveli dijelove Svetog pisma i bogoslužne knjige. Biskup je istaknuo kako spletke ondašnjih moćnika i nikakva nečasna politika nije spriječila svetu braću da budu revni i neustrašivi navjestitelji Kristova evanđelja. Njihov apostolski žar prepoznao je papa Hadrijan, kad su došli u Rim upoznati ga s poteškoćama u svom evangelizacijskom poslanju, te im je dao svekoliku podršku. U međuvremenu je Ćiril u Rimu preminuo i ondje bio sahranjen, a Metod se po papinom nalogu vratio u slavenske krajeve i po svemu sudeći bio nadbiskup Sirmiuma, današnje Srijemske Mitrovice, te je to jedan od razloga što smo slavensku braću izabrali da budu zaštitnici Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Njihovi su pak učenici u naše krajeve donijeli pobožnost, bogoštovlje, pismenost te štovanje određenih svetaca, primjerice sv. Dimitrija, mučenika, koji se na prostoru Požeške biskupije štuje u nekoliko mjesta.
Isusov evanđeoski poziv »Idite!«, koji je trajno je prisutan u Crkvi, utemeljenjem Požeške biskupije dobio je novi organizacijski oblik po služenju biskupa i njegovih suradnika svećenika, vjeroučitelja i učitelja u našim katoličkim školama, te po služenju svih vjernika ustvrdio je biskup. Izrazio je radost što je Isusov poziv »Idite!« dobio novu snagu u dvojici novozaređenih svećenika Požeške biskupije, Mateju i Tomislavu, koji se nisu oglušili na Isusov poziv, nego se žele cijelim životom posvetiti službi naviještanja njegova Evanđelja. Povjerio je nazočnim vjernicima da mole za svoju Požešku biskupiju, da se u njoj zbog ljudske slabosti, zloće i inercije Isusov poziv »Idite!« nikad ne zaguši, već da po brojnim radnicima u žetvi Gospodnjoj, ponajprije svećenika uvijek snažno ostvaruje. Homiliju je biskup završio molitvom, koju je sv. Ćiril molio neposredno prije svoje smrti, koju je biskup Antun od dana svoga biskupskog imenovanja usvojio kao svoju vlastitu svakodnevnu molitvu: «Gospodine Bože moj, koji si stvorio sve vrste anđela i duhovne sile, nebo razapeo i utvrdio zemlju, i sve stvari iz nebitka preveo u bivovanje, koji uvijek uslišavaš one koji vrše tvoju volju, koji se tebe boje i drže se tvojih zapovijedi, usliši moju molitvu i sačuvaj svoje vjerno stado kojemu si na čelo postavio mene nesposobnog i nevrijednog slugu svoga. Oslobodi ga bezbožne i poganske zlobe onih koji hule protiv tebe. (…) Umnoži svoju Crkvu i sjedini sve i učini da izabrano ljudstvo bude složno u tvojoj pravoj vjeri i pravom ispovijedanju i u njihova srca udahni riječ svoga nauka. Jer tvoj je dar ako si nas nedostojne uzeo za vjesnike evanđelja Krista tvojega tako da potičemo na dobra djela i radimo što je tebi milo. One koje si mi dao tebi kao tvoje izručujem. Vladaj njima svojom moćnom desnicom i štiti ih svojim krilima da svi hvale tvoje ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.«
Nakon pričesti biskup je izmolio molitvu za Požešku biskupiju. Potom je generalni vikar Josip Krpeljević u ime nazočnih svećenika i vjernika biskupu Antunu čestitao 22. obljetnicu utemeljenja Požeške biskupije i njegova imenovanja njezinim prvim biskupom, a djeca su mu predala cvijeće. Biskup je zahvalio za čestitku, a osobito za svakodnevnu molitvenu potporu. Zahvalivši nazočnima za sudjelovanje na ovom slavlju i udijelivši im završni misni blagoslov, biskup je zajedno sa svećenicima sišao u kriptu Katedrale i ondje u kapeli sv. Ivana Pavla II. pred njegovom relikvijom uputio molitvu utemeljitelju Požeške biskupije, nakon koje su svi uskliknuli pjevajući: »Sveti Ivane Pavle, moli za nas!«. Slavlje je pjevanjem uzveličao katedralni zbor pod ravnanjem Maria Večerića, orguljaša i zborovođe.

Related Post