KIP DOMOVINE A.D. 2011. – (DIO ŠESTI: ODLAZAK U MAGLU ZABORAVA)

382 0

Naočita i naročita naša ovčarica, mila pastirica, bijela golubica i srdašcu prirasla nam ljupka lutkolika majčica Bjelokapica ispustila je niz bisernih suzica niz odnjegovano nježno lice. Zaiskriše i zacakliše se brižne okice čarne. Cvrkuće cvrkutom samo poželjne milolažne ružičasto isfarbane glasiće. Gladno nam uho upija umilne šećerlemaste melodične uzdahe sreće i zadovoljstva.

 

 

Predivno je životinjariti, tavoriti u zemljici Nedođiji.

 

Blaženoj Arkadiji u paperjastim oblačićima domoljubnih laža i paralaža. Besperspektivnosti.

 

Zemljici čudovišnih nemogućuh mogućnosti.

Zemljici sveopće zbrčkane traljavosti, aljkave neodgovornosti.

Zemljici svakovrsnih budalaština.

Zemljici gdje marva sitnog zuba rinta bez plaće.

Zemljici u kojoj gospodare lopovi i sitni gaćari.

Zemljici donkihotskih cirkusanata i ratnih profitera.

Zemljici totalne relaksiranosti.

Zemljici hvaljene gluposti.

 

Opuštenosti.

Otpuštenosti, otupjelosti.

Opustošenosti.

 

Usrdno vapimo:

Mila majčice Bjelokapice, privij nas, prigrli na svoje pretople, uzdrhtale, skupim parfemima natopljene miomirisne senzualne i izazovne, brošovima optočene grudi.

Da i dalje sanjarimo duboke šarenolažne nebulozne snove. Psihodelična snoviđenja u sjajnoj aureoli u erotskom, skoro polubožanskom ozračju tvoje mitologijom opletene i ovjenčane osobe. Predstoji nam samo da ti kažemo – Amen!

 

Upravo stotine, ma i tisuće i hiljade razbarušenih i razdraganih trubadura jezdi pod prozore tvojih svijetlih dvora, da glazbom, raspojasanom fašničkom igrom i prigodničarskom pjesmom, iskažu ti neizmjernu odanost.

 

Izađi na barokne balkone svojih odaja u stilu otmjenih dvorskih dama, okupana srebrnom mjesečinom, uz lagani noćni lahor. Pošalji svojoj ovčadi, guščadi i ostaloj hrvatskoj sitneži milijune toplih, radosnih poljubaca, pusica, neka ih povjetarac šumeći raznese lijepom nam i presretnom zemljicom Kroacijom.

Zatim ponosno uzjaši, kako ti to već znaš, bijeloga čarobnog konjića grbonjića, pa kao nekad davno čuvena lady Godiva u evinom kostimu hadezeizirano projaši trgovima i ulicama drevnoga grada pod Sljemenom. Na (kara)Markovu trgu dostojanstveno sa konjčeta sjaši, pa u duhu čuvenog doktora – doktora s malo vitra, otiđi u maglu zaborava.

 

Zauvijek !

 

A vas lipo štima vaš odani stari Šokac Toma Didim zvani baj’ Stipa baguda.

 

VAŽNA NAPOMENA: Svaka sličnost sa stvarnim osobama slučajno je izmišljena.

Related Post

INERTNOST I PODUZETNOST

Autor - 27/03/2011 0
Bije nas glas da smo inertni i nepoduzetni, da se previše oslanjamo na državu koja nam je dužna riješiti naše…