NOVA GRADIŠKA, 20. travanj 2013. – U organizaciji novogradiškog ogranka Matice Hrvatske u vjeronaučnoj dvorani župe Bezgrješnog začeća BDM, predstavljena je vrlo vrijedna knjiga Nevenke Nekić, „Jean ili miris smrti“.
U ime organizatora, pozdravne riječi nazočnima uputio je prof. Josip Ostić, predsjednik ogranka MH. Zahvalio je na suradnji Perici Matanoviću, župniku i dekanu, zatim profesorici Vjekoslavi Bagarić iz novogradiške Gimnazije, koja je autoricu, profesoricu Nekić, po treći puta pozvala u Novu Gradišku, kao i učenicima Gimnazije, kojima je ovim susretom omogućeno još bolje upoznati istinu o Domovinskom ratu i žrtvi Vukovara. Nazočne je zatim pozdravila prof. Bagarić te, među ostalim, naglasila, kako je dosta njezinih učenika pročitalo ovaj roman. „Uz hrvatsku književnost, svakodnevno koračamo i kroz povijest, ne samo svjetsku, nego i hrvatsku i Domovinski rat, upoznajući i jezik i tradiciju, a sve to da se ne zaborave vrijednosti i istina“, istaknula je i dodala kako je i ovaj susret s prof Nekić doprinos tome.
Roman „Jean ili miris smrti“ govori o životu i tragičnoj smrti mladog francuskog dragovoljca, hrvatskog branitelja, Jeana – Michela Nicolliera, koji je u jesen 1991. sudjelovao u obrani Vukovara. Početkom studenog je ranjen i prebačen u vukovarsku bolnicu, gdje je dočekao kraj obrane grada. Ubijen je na Ovčari, ali mu se ne zna za grob.
O brojnim naporima kod realizacije romana, događajima vezanima uz dolazak obitelji Jean-Michela u Vukovar 2011, upisu francuskog dragovoljca u Registar hrvatskih branitelja, dodjeli mirovine njegovoj majci Lyliane Fournier te odličju Reda Nikole Šubića Zrinskog, kojim je Jean-Michela posmrtno odlikovao Predsjednik RH, govorio je Antun Ivanković, predsjednik udruge „Dr Ante Starčević“ iz Tovarnika, koja je nakladnik knjige.
„Jean-Michel je prva žrtva Ovčare i prvi strani dragovoljac kojega je RH odlikovala za zasluge u obrani“, istaknuo je među ostalim Ivanković, upoznajući s radom Udruge, kao i sa suradnjom s prof. Nevenkom Nekić.
Roman je s književno umjetničke strane predstavila Hrvojka Mihanović Salopek, dr. znanosti u Institutu za povijest hrvatske književnosti, kazalište i glazbu HAZU. Naglasila je, među ostalim, kako je roman interesantan i zbog različitih stilova koje je autorica ovdje koristila: kao književna umjetnica, autorica gotovo 30 knjiga, dobitnica brojnih nagrada, ali ovdje i kao povjesničarka. Snagom svoje imaginacije, pokušala je ući u Jean-Michelovu psihu i napraviti psihološku karakterizaciju. Tu je i jedan lirizam obiteljskog života, proživljavanja njegove majke, koja je u početku bila protiv toga da joj sin ide u nepoznatu zemlju. Postupno je shvatila njegovu odluku i uvažila ju. Dragocjen je dokumentarno- povijesni dio koji je napravila autorica. Proučila je sve dokumente, a zasluga je to i Antuna Ivankovića, koji je, kao hrvatski branitelj i neumorni sakupljač dokumentarne građe, sa svojim kolegama iz udruge, podastro autorici Nekić puno faktografske građe, svjedočanstava o ratu iz usta očevidaca i to je vrlo važno. Tu su i odlomci iz novina Jeanovog rodnog grada gdje se u početku vidi jedna zbunjenost, a postupno, zahvaljujući i Jeanovim izvješćima s fronte, istina dolazi do izražaja. Strašni su trenuci koje je Nevenka, među ostalim, opisala: smrt Blage Zadre, sudbinu Siniše Glavaševića i Kate Šoljić, strašno ubojstvo trudnice Ružice Markobašić. Zaborav je kao korov i sve uništava pa i istinu, a istina se ne smije zaboraviti. U tim prizorima su i realizam i dokumentarna povijest. Autorica iznosi i intimne doživljaje i dramu vlastite obitelji koja je stradala u Vukovaru, pa tako roman ima i značajke autobiografskog rukopisa“, rekla je Mihanović-Salopek.
„Trilogijom – „Kardinalovo srce“, „Demon i Sveta Krv – mučenik vlč. Ivan Burik“ i „Jean ili miris smrti“ ,obuhvatila sam više od 100 hrvatskih godina“, kazala je autorica Nekić. Ja sam napisala jednu knjigu koja se zove „100 dana koji nisu potresli svijet – 100 dana vukovarske patnje i krvoliptanja“ i tako sam došla do teme (Jean-Michel Nicollier), koja je bila jača od mene. Hrvatska još uvijek traga za oko 2.000 ljudi, među kojima je i nekoliko stotina Vukovaraca. Nad takvim tajnama zastaje pamet i počinjete razmišljati o nekim metafizičkim elementima u čovjekovu životu. Teško je to „sabiti“ u jedan tekst, u kojem treba biti osobna sudbina, tvoja, njihova, pojedinačna, jednoga mladića, koji nema nikakve veze s RH, proširiti to na sve one koji su bili s njim, pa onda na sam narod i rat, pa konačno poći od sebe. I nemoguće je zaboraviti. Oprostiti se nekako mora, ali zaboraviti, ama baš nikako! Najstravičnije mi je bilo to što sam čitavo vrijeme, pišući ovu knjigu, imala na umu onih mojih pet mrtvih nesretnika u Vukovaru, koji ništa nisu bili krivi, svi su bili stariji od 60 godina i bili najobičniji radnici, žene koje su rađale, voljele svoju djecu,… svi su u jedno poslijepodne ubijeni. Dvadeset i više godina se bavim time da uvjerim Europu da smo mi tu upravo europski raspoloženi, „poviješću utrujeni“, a opet s tako puno baštine ulazimo u EU. Jedini smo narod kojem su priznali preko 10 nematerijalnih baštinskih vrijednosti. Puni smo, ali ima tako puno rana i tako veliki križ nosimo. Oni nama „odrškrinjavaju“ vrata,… Ja mislim da je naš, hrvatski križ, tako velik, da će oni morati širom otvoriti vrata kad mi budemo ulazili u tu EU, istaknula je, među ostalim, autorica romana, prof Nevenka Nekić.
Ovaj izniman događaj, u književnom i u ljudskom smislu, pratio je, među ostalima i o. Ante Perković, cernički župnik i gvardijan, koji je u vrijeme Domovinskog rata bio u Vukovaru. Susret su pjesmom oplemenili članovi dječjeg župnog zbora „Marijina djeca“ te učenici 4.b. razreda novogradiške gimnazije.
