OTVORENA IZLOŽBA VESNE SOKOLIĆ

235 0

NOVA GRADIŠKA, 12. ožujak 2015. – Sinoć je u prostoru Turističke zajednice Nova Gradiška u Ulici slavonskih graničara otvorena izložba slika Vesne Sokolić.

 

Izložbu je otvorio Miroslav Pišonić, koji je predstavio autoricu i govorio o njenom likovnom stvaralaštvu, dugom 70 godina. Ovu vrijednu izložbu Novogradiščani mogu vidjeti zahvaljujući Gradskom muzeju Nova Gradiška.

-Akademska slikarica Vesna Sokolić rođena je 1924. u Zagrebu. Studirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a profesori su joj bili klasici modernog hrvatskog slikarstva prve polovine 20. stoljeća: Omer Mujadžić, Krsto Hegedušić, Ljubo Babić, Vladimir Becić, Antun Mezdjić, Marino Tartaglia i Tomislav Krizman. Diplomirala je 1946. u klasi profesora Vladimira Becića. Od 1946. – 1948. polazila je specijalku kod prof. Marina Tartaglie i Tomislava Krizmana. Izlaže skupno od 1947., a samostalno od 1952. godine. Studijski je u nekoliko navrata boravila i usavršavala se u Parizu, te u Nizozemskoj, Španjolskoj, Italiji i Sjedinjenim Američkim Državama. Djela joj se nalaze u brojnim galerijama i privatnim zbirkama u Hrvatskoj i svijetu. Odlikovana je 1998. godine Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Članica je HDLU-a Zagreb.


Šest punih stvaralačkih desetljeća dovoljno je ispunjena mjera djela i vremena za cjelovito sagledavanje osobnog i osobitog doprinosa ove umjetnice. Vesna Sokolić ne samo da je dosegla nego i prevršila tu mjeru vremena i osobnog udjela u njemu. Prostoru svog užeg i šireg zavičaja ona se svojstveno odužila. A pridruživši se brojnim individualnim izričajima suvremenog hrvatskog slikarstva, pridodala je razvedenoj matici izvornu slikarsku idiomatiku. Cjelovito sagledan, ostvareni opus Vesne Sokolić razotkrio nam se kao svojevrsna memorija u koju je više od pola stoljeća ikonografski i koloristički svojstveno taložila srcu prirasle dojmove. Po širokim rasponima rano očitovanih slikarskih mogućnosti bile su joj širom otvorene gotovo sve opcije, no ona je izabrala «svoj» put postupnog razvoja, a iznad svega, slobodnog stvaranja. Zaputila se uhodanim tokovima bujno razvedene matice poetskog intimizma toplih ugođaja i prigušenih harmonija. Potom je, nakon prvog susreta s Parizom, obogaćen novim iskustvom napustila sigurnu luku oprobanog likovnog jezika da bi se prepustila svom «ispitivačkom nemiru», koji ju je doveo do rubnih granica figurativnog slikarstva i izmamio najžešća očitovanja kolorističkog izričaja. Pokazalo se, međutim, da je ova slikarica imala dovoljno unutarnje vatre iz koje se na nesigurnom tlu likovnih okušavanja generirala svojstvena izražajnost i bogatila amblematična ikonografija po kojoj će se njezino slikarstvo od kraja pedesetih godina prepoznatljivo izdvajati i pamtiti. Ostvarivši znakovitu motiviku i autentičnu viziju krajolika , Vesna Sokolić dosegla je svojstvene stilske atribute koji se odlikuju ekspresivnom snagom kolorističkog rukopisa. Njena likovna metaforika ostvarivala se postupno na nekoliko autentičnih motiva među kojima se amblematski izdvajaju motivi cvijeća, galebova i letova, te transformiranog, alternativnog krajolika. Radost, nesputana sloboda i prostor našeg sjevera i juga, ugradila je u temelje svoga stvaralaštva. Više od pola stoljeća neprekidno traje transformacija kolorističkog izričaja Vesne Sokolić i još se i sada ova umjetnica neposustale energije kreativno potvrđuje. U svom samosvojnom hodu pratila je postrance kretanja naše «slikarske magistrale», a da ni jednog trenutka nije požalila što je krčila svoju postranu stazu. Od samog početka nepovodljiva, ostala je cijelo vrijeme postojana u stvaralačkoj autonomiji, došavši u preobrazbi likovnog izričaja do samih granica «čistog slikarstva». U nekoliko navrata ostvarila je autohtone vrijednosti osobnog « stila».


Po iskazanim značajkama predstavila nam se kao jedna od najsugestivnijih suvremenih koloristkinja velikog senzibiliteta, koja je povrh toga suvremenom slikarstvu dala svoj obol u inventivnoj reinterpretaciji pejzaža, u izvorno nadahnutoj motivici amblematskog značenja. U svojoj transformiranoj viziji i reinterpretaciji regionalno obilježenog pejzaža obuhvatila je ovaj naš raznoliki prostor: kontinentalni na sjeveru i mediteranski otočni na jugu. Pejzažnim opusom, koji je zapravo njezin najznačajniji doprinos stilskoj raznolikosti hrvatskog slikarstva druge polovine dvadesetog stoljeća, ostvarila je autentičnu varijantu «alternativnog krajolika», koji je prema riječima Grge Gamulina «slika duše ili duha krajolika, što nije vidik sam, već uvijek nešto drugo, nešto što postoji samo u duhovnom ozračju».

Uza sva nabrojena formativna svojstva, slikarstvo Vesne Sokolić zrači snažnim «pozitivnim» emisijama. Prožetost optimizmom i radosnim porukama, čini ovu slikaricu i njezino slikarstvo još usamljenijom, ako ne i jedinstvenom pojavom, koja je upravo tom dragocjenom i posve rijetkom obdarenošću uspijevala održati ravnotežu kreativnog duha, zaobići površne zamke stila i vremena, u kojem je sugestivno i svojstveno participirala.

Po izraženoj optimističkoj crti, po upornom ostajanju na granici obostranoga – figurativnoga i asptraktnoga, po pretežitoj zaokupljenosti prirodom, u poplavi antitradicionalnih tendencija i novih medija u koloristkinji Vesni Sokolić prepoznajemo slikaricu kontinuiteta, dugog trajanja i onih univerzalnih značajki kojih je vrijednost neprolazna.

dr.sc. Ivanka Reberski

 

Related Post

DOM KULTURE

Autor - 09/07/2014 0
NOVA GRADIŠKA, 9. srpanj 2014. – Presjek 30. godišnjeg stvaralaštva Predraga Lešića pokazan je izložbom ovog akademskog slikara otvorenom u…