PREDSTAVLJENA KNJIGA PJESAMA „MOJA RIJEKA SUZA“ ŽELJKE MITROVIĆ-JURIĆ“

Autor Ivanka Herceg

NOVA GRADIŠKA – “Moja rijeka suza” naslov je zbirke pjesama autorice Željke Mitrović Jurić, vukovarske heroine, koje se svi dobro sjećamo kao djevojčice u plavom kaputiću u koloni prognanih Vukovaraca 1991. godine.

Proširena zbirka njezinih pjesama predstavljena je 16. lipnja u Gradskoj vijećnici grada Nova Gradiška u organizaciji Udruge veterana 3. gardijske brigade “Kune” ogranak NG. Predstavljanje je dostojanstveno i emotivno vodio Marko Derežanin, pripadnik “Kuna” uz interpretiranje autoričinih stihova.

U ovoj su zbirci 73 pjesme: 42 iz prvog izdanja 2004. godine, šest iz zbirke “Hrvatskim generalima” , koja je svjetlo dana ugledala 2006. godine, a ostalih 25 nastale su nakon ovih dviju zbirki.

Autorica iznosi snažne doživljaje iz svog djetinjstva u razrušenom gradu.Većina njezinih pjesama motivirana je ratnim stradanjima nevinih ljudi, njenoga grada i domovine.

Zbirka pjesama “Moja rijeka suza” svojevrsni je pisani spomenik hrvatskim braniteljima, zahvala za slobodnu domovinu koju su izborili svojom žrtvom.

Željkine stihove došli su čuti i upoznati ju, uz članove novogradiškog ogranka “Kune” i njezina predsjednika Dražena Rossija i roditelji, djeca, supruge poginulih hrvatskih branitelja, predstavnici policije iz domovinskog rata BPŽ, tajnik Udruge hrvatskih branitelja iz domovinskog rata 121. brigade-pukovnije NG Krešimir Baković, ravnateljica OŠ “Markovac” Vrbova Melita Selihar, koordinator braniteljskih udruga u Novoj Gradiški Vlatko Greiner, a u ime grada Borislav Vidošić, zamjenik gradonačelnika. Uz riječi dobrodošlice rekao je slijedeće:”Drago mi je da ste danas u NG i da ste nakon promocije ove knjige u velikim gradovima odabrali i našu Novu Gradišku jer ona to zaslužuje. Tijekom domovinskog rata pretrpjela je velike strahote. I sam sam bio sudionik domovinskog rata kao dragovoljac na novogradiškom bojištu. Moja je kćerkica tada imala dvije i pol godine, ali one strahote, koje su se dogodile u Vukovaru, ona kolona prognanih ljudi i ona djevojčica u plavom kaputiću mislim da nikoga nije mogla ostaviti ravnodušnim. Zahvaljujem veteranima 3. gardijske brigade “Kune” ogranku NG koji su vas ovdje pozvali i upriličili ovu promociju vaše zbirke pjesama. Vama draga Željka bi se posebno zahvalio na hrabrosti i snazi da sve doživljeno pretočite u ovakve stihove koji kao svjedočanstvo istine o domovinskom ratu i našim braniteljima ostaju mladim generacijama. Oprostiti, kao što i sami kažete, da, ali zaboraviti NE”.

-U pretužnoj koloni protjeranih iz Vukovara svako je lice nosilo svoju bol i tugu. Ali na licu jedne djevojčice kao da je bila ispisana patnja i bol sve nesretne djece svijeta. Tada je potekla Željkina rijeka suza-napisao je na početku Predgovora ove zbirke pjesama Krunoslav Šarić, hrvatsko-bosanskohercegovački filmski, televizijski i kazališni glumac, koji je, kako je istaknuo, imao veliku sreću govoriti njezine stihove na promociji u Koprivnici i u školi u Virovitici.

A Željka nam je na početku razgovora rekla i zašto je počela pisati:”Kad sam se vratila kući nakon progonstva, vratila su mi se sva sjećanja iz rata, ali sam isto tako osjećala dužnost prema hrvatskom branitelju i na neki način obvezu da nešto napravim za njih, da im izrazim zahvalnost i poštovanje. Jer dali su mi slobodu, dali su mi domovinu i dali su mi mir i blagostanje. Koliko god je to emotivno za mene i koliko god ja to proživljavam i oni to sa mnom također proživljavaju i to je ono što mi daje snage, jer ja kad sam s hrvatskim braniteljima onda sam ja Željka, ja sam ta osoba koja jesam i ne moram se pretvarat i s njima se osjećam sigurno i slobodno”.

Prvu zbirku koju je napisala Željka Mitrović Jurić posvetila je svom prijatelju Aleksandru Labi, zvanom Aco, koji je ubijen pred njezinim očima, drugu je napisala kada je uhićen general Ante Gotovina. – Kada je general izašao iz zatvora u Haagu, kada je oslobođen, rekao mi je-Željka, mi branitelji smo ti, a ti si mi i ti moraš izdati tu knjigu ponovno. I upravo zahvaljujući generalu Gotovini ja sam ponovno izdala zbirku pjesama “Moja rijeka suza”- ispričala nam je autorica.

Željka Mitrović Jurić majka je djevojčice Maje, udana je za hrvatskog branitelja Luku. “Odgajamo dijete u vjeri i s tom nakanom da ona zna tko je bio njezin otac, što je napravio i želim da zna da su njezin otac i svi hrvatski branitelji stvorili domovinu Hrvatsku. Mi smo branili svoj dom, nismo nikoga napali. I želim da se o tome što više priča kako bi naši naraštaji znali kako je nastala Hrvatska. Na žalost, danas se o tome jako malo priča i zna i branitelji su nam jednostavno bačeni u drugi plan”, kaže nam Željka.

Na pitanje kako je živjeti u Vukovaru sa svim tim sjećanjima odgovorila je:” Pa ljudi me pitaju kako sam se mogla vratit. Jednostavno. Ja sam tim ljudima oprostila, nisam zaboravila. U ovoj kući gdje živim u Berku gdje je bio logor, ubijen je moj ujak i mnogi su me pitali kako se s tim nosim. Ja sam si osvijestila da su njihove duše tu sa mnom i daju mi snagu da se borim da se istina ne zaboravi”.