NOVA GRADIŠKA, 6. travanj 2012. – Nakon što je Odbor za obilježavanje obljetnica utemeljenja 121. brigade HV-e i drugih obljetnica iz Domovinskog rata donio odluku da na jednoj od narednih sjednica raspravi o radu i statusu
Spomen sobe 121. brigade HV-e Nova Gradiška, na neka mišljenja i prijedloge reagirao je Arsen Granda, voditelj Spomen sobe i predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca domovinskog rata, koja ima ugovor s Gradom Nova Gradiška o održavanju Spomen sobe i njenom prezentiranju.
Osam branitelja stvorilo je Spomen sobu
-Spomen soba je napravljena prije pet godina. Od tada u Spomen sobu, osim u nekim iznimnim prilikama, nije ušao gotovo nitko od onih koji kritiziraju njen rad, niti ih je bilo briga kako se i što radi, kako se prikuplja dokumentacija i građa za stalni postav. Nitko od njih nije vodio brigu o tome. Brigu je vodilo osam hrvatskih branitelja među kojima su bili članovi Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, branitelji koji ne pripadaju ni jednoj udruzi, te Željko Ivašković iz Udruge nezavisni dragovoljci hrvatski i njen predsjednik Viktor Alekšević.
Tražio sam da se angažiraju i neke druge udruge iz Domovinskog rata kada se uređivao prostor Spomen sobe. Nisu htjele jer su smatrale da mi to nećemo moći napraviti. Pustili su nas dok smo radili, nitko se nije petljao. Kada smo završili posao vidjelo se da je to jedna od najboljih, ako ne i najbolja Spomen soba jedne brigade u Hrvatskoj. Kažu to časnici Ratne škole koji su Spomen sobu posjetili u više navrata, kao i mnogi branitelji koji su došli iz drugih krajeva Hrvatske da bi posjetili Spomen sobu. Svjesni smo da Spomen soba nije savršeno napravljena ali je napravljena i uređena sa srcem kao što je i opstala do danas zahvaljujući samo našoj ogromnoj volji da mladim naraštajima dok smo još živi ispričamo istinu o Domovinskom ratu i svim onim herojima koji su svoje živote ugradili u njihovu budućnost i budućnost ovoga našega grada – kaže Arsen Granda.
Dobra suradnja s Gradskim muzejom
NOVAGRA: Gospodin prof. Ante Vukšić kaže da se Spomen soba nestručno vodi i da nisu zadovoljni ni djelatnici Gradskog muzeja, te da je slabo posjećena
GRANDA: U prve tri godine za rad Spomen sobe nije dana ni jedna lipa. Radili smo da tako kažem u polu ilegali jer nismo imali papire. Kada smo razgovarali sa gospođom Marijom Mihaljević iz Gradskog muzeja, rekla je da ona ne želi raditi u tom prostoru jer o Domovinskom ratu na našem području ne znaju ni približno onoliko koliko znamo mi sudionici Domovinskog rata, te da bi bilo uredu da netko od nas to radi. Gospođa Mihaljević je to u više navrata spomenula i kod gradonačelnika Josipa Vukovića tražila sastanak kako bi se Spomen soba predala nama, da mi volonterski vodimo brigu o njoj.
I danas smo tog mišljenja, kao i svi oni s kojima smo razgovarali koji su bili u Spomen sobi, od branitelja koji dolaze iz cijele Hrvatske do branitelja s našeg područja i građana. Svi su istoga mišljena da samo onaj tko je prošao Domovinski rat i ovo naše ratište, dakle netko tko poznaje situaciju, tko poznaje fotografiju i zna ispričati priču o njoj kao i o svakom eksponatu u Spomen sobi, može ju na pravovaljani način prezentira posjetiteljima.
Osporio bi gospodina Vukšića za sva vremena i rekao da ostavi na miru Spomen sobu i nas, koji se trudimo da sačuvamo istinu o Domovinskom ratu. Njegova tvrdnja da prođe deset osoba godišnje kroz Spomen sobu je smišljena laž koju on plasira u javnost već nekoliko puta isto kao i što nije istina da se djelatnici Muzeja ne slažu s ovakvom koncepcijom rada. S Gradskim muzejom imamo odličan odnos., sve završne radnje oko otvorenja Spomen sobe i postava su zajednički odrađena u suradnji sa djelatnicima Gradskog Muzeja i gospođom Mihaljević. Ni u jednom trenutku, ni ona, a niti bilo tko drugi od djelatnika, nisu nam osporili rad na Spomen sobi i u Spomen sobi, niti nam je itko od njih rekao da mi nismo sposobni to raditi. To je osobno mišljenje gospodina Vukšića koji već nekoliko puta pokušava da ospori naš rad i da zatvori ovu spomen sobu, te n bira sredstva da nas u javnosti prikaže u negativnom svijetlu.
U Spomen sobu najviše dolazi učenika
NOVAGRA: Koliko osoba posjećuje Spomen sobu
GRANDA: Kroz Spomen sobu su kroz godinu dana u dva navrata prošli učenici OŠ „Ljudevit Gaj“ i „Mato Lovrak“, učenici osnovnih škola iz Okučana , Rešetara, Nove Kapele i područne škole iz Stare Gradiške, 250 učenika iz Slavonskog Broda s pet autobusa, tri skupine stranih dragovoljaca Domovinskog rata koji su ratovali u Hrvatskoj, vukovarski branitelji, pripadnici HOS-a u dva navrata, mladež HDZ-a, sportski klubovi, jedna delegacija iz Koreje, udovice poginulih branitelja u Domovinskom ratu iz cijele Hrvatske kada su bile na kuglačkom natjecanju u Novoj Gradiški, u više navrata s roditeljima djeca iz Tekwondo kluba Nova Gradiška, branitelji i građani pojedinačno i drugi. Spomen knjiga, knjiga utisaka najbolji je dokaz koliko ljudi prođe kroz Spomen sobu. Neka gospodin Vukšić ode u škole i pita ravnatelje i djecu jesu li zadovoljni našom prezentacijom iste ili nisu. S djecom dolaze i roditelji i svi imaju samo riješi hvale za sav uloženi trud,te nerijetko govore kako je Spomen soba po njihovom mišljenju jako dobro osmišljena i napravljena.
Branitelji su ti koji najbolje mogu govoriti o Domovinskom ratu
NOVAGRA: Prigovara se da posjetitelje u Spomen sobi ne možete dobro i stručno educirati
GRANDA: Ja nisam intelektualac, a ono što sam prošao znam jako dobro i svaku fotografiju i pojedinost koja se tada desila i na koju se odnosi na fotografiju.. Ako nešto ne znam, onda pitam ljude koji su to prošli i trudim se da naučim. Da bude vjerodostojno. Ako je nestručan zapovjednik ratišta Josip Mikšić, ako je nestručan Jozo Bungić, koji je od prvog do zadnjeg dana prošao sve bitke, onda ne znam tko je stručan. To kažem zato jer kad god sam imao neke skupine u posjet Spomen sobi, onda sam uvijek zvao nekog od njih da ispričaju svoju priču i educira djecu i da dobiju informaciju iz prve ruke. Ne vidim gdje je tu nestručnost. Desilo se da je mlada djelatnica Gradskog muzeja došla u Spomen sobu prije par godine da s nama radi ili da je preuzme i vodi kao stručna osoba. Kada je vidjela Spomen sobu, sve te detalje koji sačinjavaju njen postav, rekla je da smo mi branitelji ti koji bi trebali voditi Spomen sobu i govoriti o Domovinskom ratu jer najbolje poznajemo tu tematiku.
Zašto se Odbor za obilježavanje obljetnica iz DR petlja u rad Spomen sobe
NOVAGRA: Imali potrebe da odbor raspravlja o radu Spomen sobe?
GRANDA: Osam branitelja našlo se prije pet godina i dalo ideju tadašnjem gradonačelniku Josipu Mikšiću da se napravi Spomen soba. Tražili smo prostor i dobili ga. Imali na raspolaganju oko 50 tisuća kuna, (ne novac) za uređenje tog prostor koji je bio totalno devastiran. Strugali su se zidovi, plafon, stavljene su staklene vitrine,mijenjani su se podovi. Ukratko rečeno nije bilo ničega i iz ničega je trebalo stvoriti nešto što će biti trajni spomen na sve naše poginule suborce i Domovinski rat.
Mišljenja sam da Odbor o tome nema što raspravljat jer nije donosio odluku ni kada se je Spomen soba radila, niti je pružio bilo kakvu drugu podršku onima koji su mjesece dobrovoljnog rada utrošili na istoj, kako bi stvorili ovo što imamo danas. Ne znam iz kojeg razloga i s kojim pravom se odbor sada petljaju u rad Spomen sobe. Što je važno, dolaskom za gradonačelnika gospodina Josipa Vukovića, osobno sam ispred Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata potpisao ugovor s Gradom u kome sam imenovan za voditelja Spomen sobe. Radim to volonterski, znači bez ikakve naknade s tim da udruga ovdje ima ured. Brinemo se o Spomen sobi, što se tiče održavanja prostora i čišćenja kako piše u ugovoru. Ne znam zašto netko treba o tome raspravljati ako postoji ugovor i sve je legalno.
Moguća promjena naziva Spomen sobe 121. brigade HV-e
NOVAGRA: Kako komentirate prijedlog Mate Modrića o preimenovanju Spomen sobe u Spomen sobu Domovinskog rata novogradiškog kraja?
GRANDA: Prijedlog Mate Modrića nije loš. Kada smo zamišljali Spomen sobu, zamišljali smo ju kao Spomen sobu 121. brigade. Na novogradiškom ratištu nije bila samo 121. brigada. Bile su tu uz temeljnu i specijalnu policiju i postrojbe HV-e izvan Nove Gradiške i gardijske brigade. Zamisao je ako dobijemo prostor u prizemlju zgrade i da u tom proširenom dijelu Spomen sobe predstavimo i sve ostale postrojbe koje su sudjelovale na ovome našem ratištu, njihove odore, ambleme, naoružanje, fotografije i drugu građu.
Može se razgovarati i o potreba da se promijeni naziv Spomen sobe 121. brigade HV-a. Mišljenja smo da na katu gdje se i sada nalazi ostane samo Spomen soba 121. brigade, a u prizemlju sve ostale postrojbe koje su na bilo koji način sudjelovale na novogradiškom ratištu. Nije problem promijeniti ploču na pročelju zgrade kada za to dođe vrijeme ili se pokaže potreba. Zato ne isključujem mogućnost promjene naziva Spomen sobe. Spomen soba 121. brigade HV-e registrirana je kao takva. To su, međutim, pravna pitanja koja ne mogu riješiti ja ili netko od nas nego onaj tko je i vlasnik ovoga objekta, znači Grad Nova Gradiška.
Ovo je sada mali prostor za svu građu koju imamo prikupljenu, od video zapisa i fotografija do druge građe. Zato i radimo na proširenju Spomen sobe jer za građu koju posjedujemo potrebno je barem još toliko prostora koji sada imamo.
