U arhivu ove rubrike napisao sam 20 listopada 2011. godine članak o spolno prenosivim bolestima i nije bilo komentara. O tako važnom pitanju za naše zdravlje zanimao sam se još kao mladi liječnik pa sam prvo predavanje održao
u pučkom učilištu u siječnji 1959.godine s naslovom, „Što znamo o spolnom pitanju i seksualnom odgoju?“.To je pobudilo veliko zanimanje slušateljstva,da sam morao nekoliko puta ponoviti predavanje.Na zahtjev pokojnog profesora,Petrovića,direktora požeške gimnazije održao sam za roditelje predavanje u punoj dvorani požeškog kina još 1961 o istoj temi. Bio sam impresioniran velikim zanimanjem roditelja.,koji su na kraju zdušno zapljeskali,ali na izlasku iz dvorane sačekala me je baka neke učenice i kazala mi .“Sram vas bilo da ste o tome govorili javno!“.Onda je moj stav bio da treba o spolnosti i problemima u svezi s tim govoriti roditeljima,profesorima i učiteljima koji to trebaju prenositi djeci u kući i školi.,što sam kao student od dr Štampara,velikog pobornika za uvođenje spolnog odgoja u škole, s kojim smo o tome raspravljali,pa sam prihvatio kao svoju liječničku edukacijsku.zadaću o zdravstvenom odgoju.
Prije nešto više od 10 godina na prijedlog ravnateljice osnovne škole u Okučanima trebao sam održati predavanje o spolno prenosivim bolestima u učionici 7 i 8 razreda.Međutim, pozvala je sve razrede koji su ispunili sportski dvoranu škole i sve nastavnike,pa sam zatražio da sjednu u krug na strunjačama ,a ja sam u sredini održao predavanje i zamolio učenike da pitaju. Bilo je za ne vjerovati da su djeca pitala takva pitanja da ni studenti medicine to ne bi pitali.Mislim da je bilo preko 20 pitanja.Bilo je pitanja kako mogu dobiti SIDU,mogu li se zaraziti uporabom zajedničkog ručnika,što je to homoseksualnost,što uraditi ako se posumnja na trudnoću,je li zaljubljenost ljubav,što kada izostane menstruacija i brojna slična.Najaviše me impresionirala jedna učenica 7 razreda koja je pitala kako da obuzdam svoj spolni nagon,a u tom trenutku iza nje jedan dječak je udario po glavi zašto je to pitala.Nakon predavanja po hodnicima škole išli su za mnom dječaci i pitali je li se zaista osuši kičma nakon onanije…što ih je ustrašene zanimalo.Učiteljice su me pitale kako to da vas toliko pitaju?Odgovorio sam da li vi s njima o tome razgovarate,jer ako ne razgovarate o spolnosti,onda vas neće pitati.
Uvjerio sam se da u djece postoji velika zainteresiranost za razgovor s liječnikom o tim pitanjima. U nekoliko navrata sam zamolio ravnateljicu Gimnazije da s maturantima o spolnosti i spolnim bolestima razgovaramo,ali je odgovor bio da to nije potrebno jer da oni dosta o tome znaju i uče u biologiji. Vjerujem da mnogo više znaju nego što mi mislimo,ali ne znamo kakve su informacije koje su dobili,na ulici ili s interneta iz filmova ili pornića snimljenih u mobitelima mladeži. i da li znaju posljedice oko 30-50 spolnih bolesti koje ih mogu ugrozit makar i samo u jednom spolnom kontaktu.Odavno je iz gimnazije izbačen predmet. Higijena.,a udžbenik „Biologije 3“ 1999 godine ne spominje ništa o humanim odnosima spolova,o starenju,o medicinski potpomognutoj oplodnji o pobačaju,kontracepciji ili onaniji ili samozadovoljavanju,što je ranije postojalo.Mladež je zbunjena s jedne strane veliko zanimanje i traženje znanstvenog odgovora na potanja o spolnosti.a s druge strane otpor i izbjegavanje danas znanstveno prihvaćenih odgovora a ,stvaranje osjećaja da je to smrtni grijeh.Prosječni roditelji ne razgovaraju sa svojom djecom o spolnosti,a sve je bolje od šutnje o tomu.
Spolno zdravlje uvjetuje ZNANJE!Ako o „spolnom zdravlju“ ne znamo ništa ni zaštita nije moguća (kondom,femidom).Činjenica da je znanje mlade populacije nedovoljno. čak i sa stanovništva obnavljanja stanovništva ili maloljetnih majki.Spolni život ne možemo odvojiti od ostalog života,pa se ne može odvojiti ni od općeg odgoja kao niti od zdravstvenog odgoja. Zašto je spolno pitanje postalo kamen spoticanja u našem društvu? Naivno je misliti da spolni život počinje tek u pubertetu,kada najčešće u obitelji počinju nesuglasice,jer je problem od djetinjstva,još u 3 do 5 godini, od prvog pitanja upućenog majci:“ kako sam došao na ovaj svijet?“Sjetimo se da mnogi nisu dobili pravi odgovor,od roditelja već da ih je donijela roda iz kupusa i slične gluposti.Nitko nije roditelje naučio kako da odgovore. Pravi je odgovor :“rodila te mama!“Dijete više ne pita dok se ne razvije njegov mozak i ne sazrije drugo pitanje :“kako me rodila?ili kada pita zašto brat ima „pišu“,a ja nemam?“Sada postaje težak problem za roditelje što odgovoriti.Ako ne dobije odgovor DIJETE onda više i ne pita nego traži to od starije djece ili kasnije na ulici,najčešće dobije pogrešan odgovor..Dakle, pitanje je kada je vrijeme za razgovor s djecom,kada je vrijeme za edukaciju u jesu li roditelji dovoljno upućeni i znaju li kako postupati,jer seksualnost i odgoj su glavni svjetski problem očuvanja zdravlja. Djeca su veliki ispitivači i promatrači roditelja. Sigurno je da se rađamo s određenim spolnim osobinama ,kao muško ili žensko.i da se na to nije moglo utjecati.Neki su po rođenju ljevaci (predsjednik SAD Obama ) a neki dešnjaci..Sjetite se koliko je godina trebalo da se učitelji nauče da je za ljevake normalno pisati lijevom rukom ,kao i za dešnjake i da ne treba djecu siliti.,čak su ih tukli, da moraju pisati desnom rukom,što je onda urodilo drugim teškim problemima u takve djece.Slično je s nekima koji osjećaju u sebi promijenjenu spolnu orijentaciju.u nekoj fazi kasnijeg života.Što s njima? Treba li ih zbog toga eliminirati iz društva? Želimo li biti protiv diskriminacije,i za ljudska prava, razmislimo o tomu,jer to postaje danas posebna društvena kategorija,kao realnost i ne možemo to ignorirati,posebice ako znanost i medicina tvrde da to nije bolest.
Prvo negativno ili pozitivno iskustvo s kojim se dijete susreće događa se u obitelji.Kad se u mladom biću pojavi spolni nagon on ga promijeni stubokom,pa znatiželja dovodi do pokusa samozadovoljavanjem,a budimo iskreni da preko 95% su to uradili ili rade.Ako zbog toga budu krivo informirani ili maltretirani onda to može postati veliki problem zbog unesenog straha u dušu djeteta ili osjećaja krivnje.Roditelji su u ranoj dobi djece prvi učitelji,pa treba i njih educirati da budu spremni na pitanja djece o spolnosti da ne kažu „kad odrasteš,kazat će ti se samo1“.Djeca moraju čuti da spolnost nije vezana samo uz tijelo i da na postoje samo dobri i loši dijelovi tijela.,što su dobri.kao zagrljaj i loši dodiri kad im nije ugodno i da je njegovo tijelo samo njegovo uz pravo na privatnost.
Djeca u kući izgrađuju stav o spolnosti.,pa je uvjet za to stabilan brak roditelja. Roditelji imaju dvostruku ulogu na djelovanje muško i žensko dijete,jer oni svojim ponašanjem čine uzor djetetu. Sin majke „s oklagijom“doživljava te odnose i kasnije postupa sumnjičavo prema svim ženama U lošem braku gdje dolazi do SUKOBA SPOLOVA za prestiž,–muško:žensko, primaju loše iskustvo i kasnije su skloni borbi. Tako roditelji mogu i pozitivno i negativno djelovati na spolni odgoj djece,a da toga nisu ni svjesni.Ljubav je čuvstvena privrženost za razliku od spolnog nagona.Dobra komunikacija u ljubavi je dar!Nedostatak ljubavi vodi surogatima,bludništvu,pornografiji,promiskuitetu,abortusima i u druge nevolje.
Dakle nije samo pitanje neželjenih trudnoća,pobačaja,malodobnih majki u Hrvatskoj godišnje preko 2000,,zaštite od brojnih spolnih bolesti,homoseksualnosti i drugih devijacija u sferi spolnosti,osjećaj grijeha zbog samozadovoljavanja,poteškoće sa spolnim nagonom,nesretne ljubavi,već je spolni odgoj vrlo kompleksno i važno pitanje o komu moraju biti zainteresiran i sudjelovati baš svi! U seksualni odgoj spada i pravilan izbor partnera! Svjetska zdravstvena organizacija definira seksualno zdravlje kao:“kontinuitet pozitivnih fizičkih,psihičkih i sociokulturnih iskustava povezanih da seksualnošću!“ tvrdeći da je seksualno zdravlje neodvojivo od pozitivnih stavova o seksualnosti i vlastitom tijelu,poznavanja „tehnologije“ užitka, informiranosti o seksualnim rizicima i educiranosti o tome kako ih svesti na najmanju moguću mjeru,sposobnosti za ostvarivanje odnosa koji uključuje povjerenje,komunikaciju i intimnost,ali i seksualno pozitivne društvene okoline.
Ukratko, seksualno zdravlje kao kombinacija izostanka seksualnih smetnji i zadovoljstva vlastitim seksualnim životom. Za ostvarivanje ove definicije mora se stalno educirati ne samo djeca, obitelj, učitelji već svi članovi društva i sve institucije,pa i kler.
Europski odbor za ljudska socijalna prava podržava nastojanje u Hrvatskoj da je jedini siguran način u borbi protiv zaraze i nepoželjne trudnoće poticanje apstinencije od ranog seksualnog odnosa U čuvanje našeg zdravlja i živjeti sigurniji spolni život danas znači voljeti zdravlje i život,a to znači naučiti sebe i djecu kako izbjeći rizik bolesti,invalidnosti i smrti,izbjegavati rizično ponašanje i nepoznate partnere,uvažavati partnerovu osobnost.poštovati sebe,svoje i tuđe zdravlje,psihu i tijelo,uz uvijek trajnu zaštitu.
Pročitajte i članak iz arhiva iz listopada 2011.
Očekujem komentare i pitanja.
Želim svim čitateljicama čitateljima ove rubrike Sretnu i s puno zdravlja novu 2013. godinu.
Piše: mr.sc. Dagoljub Kocić,dr.med.Internist-emeritus.
