Po čemu će Nova Gradiška ostati zapamćena u 2001. godini ili što je to što bi trebali pamtiti? O političarima, rekao sam, neću pisati, a ni o ljudima koji nešto rade i za to dobivaju plaću.
Iako nam politika i političari kroje život, kod njih se, kao u jednoj kineskoj priči često ne zna što je dobro, a što nije. Uvijek su igri i dobro i loše, ovisno o tome da li to govori pozicija ili opozicija. Može se reći da smo 2011. godinu, zahvaljujući političarima, koji su nas godinama, pa i 2011. godine, uvjeravali da živimo u državi koja je 17 stoljeća u Europi, imali kao jednu lošu godinu. Rekao bi jako lošu i depresivnu godinu. Kada to kažem mislim na čovjeka kojeg srećem kod Kaufladna gdje čeka hoće li netko ostaviti kunu ili dvije u kolicima. Isto tako i na poznanicu koja me nije prepoznala ispred Lidla i tražila nekoliko kuna i zatim zaplakala. Mislim sa su oni osobe po kojima bi političari trebali mjeriti svoju uspješnost, ne samo prošle, već i proteklih 20 godina. Toliko o političarima. Moji poznanici ispred trgovačkih centara, u to vjerujem, samo su jedna strana života koji živimo, a oni preživljavaju.
Ne želim napisati depresivan tekst. Bilo je dosta događanja, manifestacija pa i nagrada pojedincima i skupinama. Bilo je sportskih i drugih uspjeha u našem gradu. Brojne manifestacije u našem gradu okupile su tijekom godine tisuće djece koja još nisu svjesna života koji žive. I bolje da nisu, jer im je bilo lijepo zahvaljujući ženama koje su to sve za njih organizirale.
Žene koje vode udruge i društva, po mojoj prosudbi, bile su te koje su 2011. godine razbijale depresiju i odrađivale iznimno koristan društveni rad, ako se to još uvijek tako može zvati. Dio su, kako se to danas zove civilnog društva, koje su vlasti u našoj državi, ne tako davno, smatrale neprijateljima društva i države jer nisu proistekle iz „državotvornih“političkih krugova i bile pod njihovim patronatom. Smatram da njihov rad nije bio adekvatno vrednovan i priznat ni u 2011. godini. Uvjeren sam, međutim, da su njihove aktivnosti ostavile traga, upozorile na devijantnosti u društvu, posebno među mladima, pomogle onim našim sugrađanima, koji su igrom sudbine suočeni s životnim hendikepima, koje mi ostali često i ne primjećujemo, a oni s njima svakodnevno žive.
Da nešto napišem o ženama koje vode brojne udruge u gradu ponukao me završetak Mjeseca borbe protiv ovisnosti i predstavljanje biltena „Gdje je nestao čovjek“ u Dječjem odjelu Gradske knjižnice. Bio je to i završetak projekta „Prevencija suvremenih oblika ovisnosti“ koji je Udruga „Pozitiva“ provodila tijekom godine. Uz predsjednicu udruge mr. Ljiljanu Lukačević, bile su tu Koraljka Hausnet-Lasović, prof. psihologije, Mira Linjaković, prof. pedagogije, Marija Dautović, dipl. pedagoginji, Ksenija Ivošević, dipl. ing. i Slobodanka Vukelić-Žarković, dr. med. Bila je s njima i Aleksandra Grubač, predsjednica Udruge za prevenciju socijalno patološkog ponašanja mladih „Prevencija“.
Nabrojat ću i ostale udruge i njihove predsjednice, koje smatram da treba istaknuti zbog aktivnosti s kojima se bave, a smatram ih veoma važnim. To su: Udruga udomitelja djece, odraslih i nemoćnih osoba „Leptirić“ i predsjednica Katarina Bojšić, Invalidsko društvo ILCO i predsjednica Marijana Kruljac, Udruga žena liječenih od bolesti raka dojke „Kap Ljubavi“ i predsjednica Ružica Filković, Udruga za pomoć osobama s mentalnom retardacijom i predsjednica Kata Vukšić, Udruga za pomoć osobama s autizmom i predsjednica Vesna Mijatović, Udruga dijabetičkih bolesnika i predsjednica Marija Vuković, Udruga volontera Nova Gradiška i predsjednica dr. Vesna Oršulić, Društvo „Naša djeca“ i predsjednica Verica Lukačević.
Ako se pažljivo pročitaju nazivi udruga, a sjetimo se aktivnosti koje su one provodile tijekom prošle godine, jasno je zašto smatram da su žene u našem gradu obilježile 2011. godinu. Nisu samo predsjednice zaslužile pohvale već i sve članice udruga, koje smatram, ponovit ću, obavljaju iznimno vrijedan društveni posao u razrješavanju brojnih osobnih problema građana u kome često zakazuju državne institucije.
Ima i drugih udruga koje značajno pridonose društvenom životu u gradu, a na čelu su im žene: Hrvatska pjevačka skupina “Slavča” i predsjednica Mara Kičić, Udruga stvaratelja u kulturi i predsjednica Ljubica Talan, Hrvatska kulturno umjetnička udruga «Trenk» i predsjednica Verica Vuković, Hrvatsko pjevačko društvo «Graničar» i predsjednica Danijela Ivinović, Mažoretkinje grada Nove Gradiške i predsjednica Stana Miloš te udruga “Hrabro dijete” i predsjednica Jasminka Žužić.
Na kraju ostaje mi sumnja da sam u nabrajanju udruga i žena koje ih vode nekoga i izostavio. Iako sam rekao da neću pisati o udrugama i ženama koje su povezane s politikom ili poslom za koji dobivaju plaću ipak ću odstupiti u nekoliko slučajeva. Prvi je Gradska knjižnica, njena ravnateljica Biljana Dakić i djelatnice knjižnice koje su prošloga ljeta ( i ne samo tada) sa vanjskim suradnicama, okupile više stotina novogradiških mališana u „Ljetu u knjižnici“. Drugi slučaj su tete iz vrtića bez kojih ne bi bilo Dječjeg pokladnog dana, Cvjetnog korza i Dječje olimpijade.
Bravo žene!
I pritisnite gradonačelnika da vam za aktivnosti udijeli malo više novca.