Kao Hrvatski branitelja dragovoljac Domovinskog rata želim kazati nekoliko riječi vezano za obnovu kuća na području grada Nove Gradiške od strane Ministarstva regionalnog razvoja i fondova
EU osobama koje su 1991. godine preko noći napustile svoje obiteljske kuće i otišle za Srbiju, BiH, Njemačku, Austriju i tada su pokazali kako su bili lojalni građani Hrvatske. Gospodo takvi danas imaju veće privilegije nego mi koji smo ostali braniti svoju državu od neprijatelja.Za mene su svi oni koji su u vrijeme Domovinskog rata napustili granice Hrvatske dezerteri, bez obzira na nacionalnu pripadnost.
Prosvjedno pismo Zvonka Čuline, hrvatskog branitelja dragovoljca i predsjednika Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata policije Brodsko-posavske upućeno Ministarstvu regionalnog razvoja i čelnim ljudima države:
ZVONKO ČULINA
Zrinskih 59
Nova Gradiška
MINISTARSTVO REGIONALNOG RAZVOJA I FONDOVA EU
n/p Ministru
n/z Predsjedniku RH, Predsjedniku Vlade RH, Predsjedniku Sabora RH i dr.
PREDMET: Obnavljanje obiteljske kuće izvan područja posebne državne skrbi hrvatskog državljanina koji je 1991.godine napustio granice Hrvatske,
Protestno pismo, dostavlja se,
Poštovana gospodo,
Kratak uvod protestnog pisma:
Prema podatcima Državne revizije za popis i procjenu ratne štete izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990.–1999. godine iznosila je 236.431.568.000 kuna. Prema drugim podatcima, uništeno je 180.000 domova, 25% hrvatskog gospodarstva te prouzročeno 27 milijarda $ materijalne štete.
Broj prognanika i izbjeglica u samoj Hrvatskoj smanjio se od 550 tisuća krajem 1991. na 386.264 u 1995. Istodobno je broj izbjeglica u inozemstvu smanjen od 150 na 57 tisuća. Počevši od 1995. godine počinje masovan povratak prognanika i izbjeglica.
Tragičnost hrvatskog obrambeno-oslobodilačkog rata jest u tome što to napadač nije imao namjeru samo fizički osvojiti ozemlje. Bît je bila i u potpunom uništenju identiteta Hrvatske i Hrvata – čovjeka, kulture i povijesti. O tome najbolje svjedoči granatiranje šibenske katedrale i zadarske prvostolnice,Vukovara, Nove Gradiške koja danas nije područje posebne državne skrbi.
Zapadnoslavonsko i podravsko bojište:
Obuhvaćalo je područje općina Novska, Nova Gradiška, Pakrac,Grubišno Polje i Daruvar te djelomice i općina Virovitica, Slatina,Orahovica i Požega. Prvi oružani sukob bio je napad na policijsku postaju u Pakracu u ožujku 1991. U iduća četiri mjeseca sve su češća bila miniranja, pucnjave i nemiri, a JNA je sve aktivnije nastupala na srpskoj strani. U kolovozu 1991. otvorena je prava bojišnica, gdje se ZNG suprotstavljao Banjalučkomu korpusu JNA i mjesnim pobunjenicima. U početku rujna bili su okupirani Okučani pa je bio prekinut promet autocestom Zagreb-Lipovac. U Četekovcu, Balincima, Čojlugu i u Voćinu i Humu kod Slatine srpske su snage počinile ratne zločine nad civilnim stanovništvom. U Kusonjama su srpski odmetnici masakrirali zarobljene pripadnike hrv. vojske i policije. Srpske snage nadzirale su tada Psunj, Papuk i dio Bilogore pa je postojala opasnost presijecanja hrvatskih teritorija od Save do Drave, što bi vjerojatno dovelo do pada cijele Slavonije. U protuudaru HV-a do prve polovice studenoga oslobođena je grubišnopoljska općina, a u prosincu i Bilogora. Papuk i najveći dio Psunja. Oslobodilački nalet zaustavljen je potpisivanjem primirja 2. siječnja 1992.
Činjenice:
S toga, želim Vam kao građanin, a posebno kao Hrvatski branitelja dragovoljac Domovinskog rata kazati nekoliko riječi vezano za obnovu kuća na području grada Nove Gradiške od strane Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU osobama koje su 1991. godine preko noći napustile svoje obiteljske kuće i otišle za Srbiju, BiH, Njemačku, Austriju i tada su pokazali kako su bili lojalni građani Hrvatske. Ne samo to, bili su i vojni obveznici čime su povrijedili i USTAV RH. Gospodo takvi danas imaju veće privilegije nego mi koji smo ostali braniti svoju državu od neprijatelja.Za mene su svi oni koji su u vrijeme Domovinskog rata napustili granice Hrvatske dezerteri, bez obzira na nacionalnu pripadnost.
Pitate se zašto ja sve ovo Vama pišem, pa zato što me moje srce boli kada sam čuo,vidio i utvrdio da je visokopozicionirani ( direktor modne konfekcije „Zlata“ ) S. A. rođ. 18.12.1948.godine sa prebivalištem u Novoj Gradiški , ul. Marijana Lanosovića bb, trenutno boravi u Srbiji – Beogradu, a prije nekoliko dana počeo obnavljati svoju obiteljsku kuću na navedenoj adresi putem obnove sukladno Zakonu o obnovi. Njegova majka se prije nekoliko godina vratila iz Srbije u mjesto Gređani, općina Okučani u svoju obnovljenu kuću,kada povremeno dođe u Hrvatsku posjećuje ju njen sin S. Kuća gosp. S. je početkom Domovinskog rata napuštena od strane istog i njegove obitelji preko noći. Zašto? Zato što je isti gosp. sudjelovao u četničkoj organizaciji pobunjenih srba u mjestu Okučani, a viđen je od određenih osoba koje su u to vrijeme bile u bliskim odnosima sa istim, ( a posebno radne kolege ), a danas žive u Hrvatskoj.Cijelo vrijeme od 1991.god pa sve do nekoliko dana je vodio upravni spor sa državom u svezi obnove kuće. Godine 2004. dobio je odbijenicu ali se na istu žalio. Na sve navedene činjenice u svome upravnom sporu je uspio s odvjetnikom iz Nove Gradiške koji mu je bio i zakonski zastupnik i danas mu se kuća obnavlja od strane države tj. poreznih obveznika. Igrom slučaja ta se kuća nalazi u blizini gdje ja privremeno stanujem sa svojom obitelji kao podstanar. Kuća o kojoj govorim nije bila useljiva jer je znatno oštećena granatiranjem od strane srbočetnika iz Bok Jankovca ( BiH ).Dezerterima se sve omogućava, a nama hrvatskim braniteljima uzima, pa gdje je tu dostojanstvo, zaštita,čast i ugled braniteljima.
Kao što sam kazao na početku ovog protestnog pisma da me boli moje srce kada sam vidio da se obnavlja kuća jednog dezertera, pobunjenika i za mene neprijatelja, novcem sviju nas koji smo ostali živjeti u Hrvatskoj, a takvih ima gospodo punu u Hrvatskoj, koji su iskoristili rupu u Zakonu ili su im na neki drugi način posrednici u toj namjeri pomogli, a mi hrvatski branitelji, domoljubi živimo kao podstanari, živimo u trošnim kućama, barakama pa i na vedrom nebu, a država obnavlja kuće takvima koji se neće nikada vratiti i živjeti u Hrvatskoj, jer im je jedini i osnovni cilj, kada se kuća obnovi da ju uspije prodati i nama svima se smijati u lice i kazati kako smo mi Hrvati naivci. Takvi nam ne trebaju i nikada se ne vratili u Hrvatsku.Unatoč iznesenom zanima me, kakav će ishod moga zahtjev za stambeno zbrinjavanje dodjele građevinskog materijala izvan područja posebne državne u konačnici biti riješen.
Ovim prosvjednim pismo želim Vama koji vodite resorna Ministarstva apelirati da se preispitaju svi oni građani koji su do sada nelegalno došli do obnove svojih obiteljskih kuća jer su na neki način bili: agresor, posrednik, pomagač agresoru JNA, a što je najbitnije svima onima koji su dobili građevinski materijal za obnovu kuće na području ili izvan područja posebne državne skrbi, a kao vojni obveznici su napustili granice Hrvatske početkom Domovinskog rata da im se te kuće oduzmu i dodjele u socijalne svrhe ( na raspolaganje državi ).
Hrvatski branitelj dragovoljac Domovinskog rata:
Zvonko Čulina
