NOVA GRADIŠKA, 25. svibanj 2013. – Novogradiški ogranak Matice hrvatske, Gradska knjižnica i Udruga stvaratelja u kulturi uz potporu Pučkog otvorenog učilišta priredili su sinoć u Domu kulture književno druženje s Josipom Bušićem,
posljednjih godina najproduktivnijim novogradiškim piscem. Predstavljene su čak tri njegove knjige.
Nakon Čamca na Savi, knjige sa nizom kratkih životnih priča i knjige Oj, Savice, koja je svojevrsni spomenar s pjesmama o prirodi, Bušić se orijentira na događaje za vrijeme i poslije Drugoga svjetskoga rata, sve do domovinskog rata i objavljuje treću knjigu Sjećanja.
U četvrtoj knjizi Emigranti opisuje odnose u ondašnjoj SNR Jugoslaviji prije bijega u emigraciju te život emigranata u prihvatnim logorima i radu u rudnicima Njemačke.
Četvrtu knjigu koja je sinoć prva predstavljena posvetio je svim hrvatskim domoljubima, udbaškim žrtvama, progonjenima i pobijenima u domovini i inozemstvu i svim hrvatskim emigrantima koji su izgubili život u bijegu preko granice.
– Mnogi su uhvaćeni već kod ulaska u pograničnu zonu. Početkom pedesetih godina osuđivani su na dvije godine zatvora, kasnije na jednu, a kad sam ja bježao preko granice, kazna je iznosila samo šest mjeseci. Ti su jadnici spavali po ćelijama kaso sardine jer su zatvori bili prepuni. Danju su u radnim grupama uz pratnju čuvara gradili zgrade – između ostalih i tadašnju novu zgradu milicije i Udbe u Novoj Gradiški. Puno ih je bježalo preko granice više puta, sve dok ne uspiju… Preko granice počinje novi život. Svatko ga treba uzeti u svoje ruke i načiniti od njega najbolje! Na kraju krajeva, radi toga su se prošle sve torture na tom putu. Moja je započela u rudniku !
Piše to Bušić na početku ove knjige koja je svojevrstan uvod u petu knjigu U tuđini koja je isto tako svjedočanstvo vremena i osobnog života autora. Treća sinoć predstavljena knjiga nosi naziv Ljepote posavine i paurije.
Bušić je izvrstan pripovjedač koji bez obzira da li peca na Savi ili bježi preko granice uočava život oko sebe u svim njegovim oblicima, bilo da se radi o dojmu koji na njega ostavlja priroda ili životnim okolnostima koje utiru put i ostavljaju traga u godinama ni malo lakog života koje će stoički podnijeti vjerujući u Boga i snagu koju će mu dati. Sve to Bušić pamti do u detalj i pretvara u prozu koja je svjedok vremena i povijesti.
Autora je predstavila Zdravka Džimbek, a ulomke iz knjiga čitala Dubravka Sremac-Kit.
Predstavljanje knjiga vodio je Mato Višić, a u glazbenom dijelu nastupile su svirajući na gitari i klaviru Ivana i Laura Bušić, unuke Joze Bušića.
foto: d. ivanković
