ZAPOLJE – U nedjelju, 26. siječnja požeški biskup Antun Škvorčević posjetio je župu Zapolje te je predvodio središnje euharistijsko slavlje i krstio Helenu, sedmo dijete u obitelji Zvjezdana i Melite Grganić.
Na početku biskupa je pozdravio župnik fra Čedomil Vešligaj, izrazivši radost vjernika što ih pohađa. Biskup je u uvodnoj riječi spomenuo da je rado ponovno došao u Zapolje predvoditi sveto slavlje kako bi zahvalio supružnicima Grganić za njihovo sedmo opredjeljenje za život i izrazio poštovanje što u suradnji s Bogom izgrađuju budućnost Crkve i naroda. Rekao je kako iduće nedjelje slavimo Dan života i da ovo krštenje ima posebnu znakovitost te je pozvao nazočne da mole za mlade supružnike, za obitelji da budu bogate darom života, kako u Hrvatskoj ne bi pobijedila smrt.
U homiliji biskup je, osvrćući se na biblijska čitanja, podsjetio kako nas svakodnevno mediji izvješćuju da je sve oko nas nevaljalo i crno. Kazao je da nas prorok Izaija u prvom čitanju podsjeća da postoji naš ljudski pogled na Naftalijevu i Zebulonovu zemlju, na onaj put uz more, koji je crn, na kojem se ne vidi od tame. Ali, dodao je, prorok naviješta prodor Božjeg svjetla, te je zemlju i put uz more moguće vidjeti Božjim pogledom, tada postaje jasno da članovi Naftalijeva i Zebulonova plemena nisu sebe smislili i pozvali u život, nego su dar Božji. Već ta činjenica je svijetla i ohrabrujuća, jer je Božja. Ovu našu hrvatsku zemlju, nastavio je biskup, u ovom trenutku mnogi opisuju svojim ljudskim pogledima i perima, angažirani za svrhe nekih urednika ili drugih naručitelja po zadanim kriterijima te njihovim crnim izvještajima bivamo zbunjeni i izgubljeni.
Biskup je spomenuo da je prije nekoliko dana razgovarao s jednom umjetnicom koja mu je rekla kako u svom društvu ne dopušta negativan govor jer ju stalno netko želi uvjeriti kako bi ona trebala živjeti sukladno događajima o kojima se govori u javnosti a ne izvorno po Božjoj istini. Kazala je da je život Božji dar i kako je svjesna da unatoč bolesti, neimaštini i siromaštvu on ostaje njegovo djelo te mu uvijek želi za to biti zahvalna. Dodala je da doduše ne živimo u izobilju, ali da uglavnom imamo dovoljno za stanovanje i hranu, i da si ne smijemo dopustiti da nas netko stalno uvjerava kako treba doseći tko zna koju visoku materijalnu razinu te nas činiti nesretnima što je nismo dosegli, i tako nas uranjati u mrak i nezadovoljstvo što nam nije onako kako nam mediji i politika nastoje nametnuti da živimo. Biskup je istaknuo kako ima puno istine u ovom umjetničinu svjedočanstvu, jer kad smo usmjereni na negativnost i mrak, ne vidimo dobro te je potrebno svakodnevno se iznova okretati svjetlu kako bismo život vidjeli u pravim dimenzijama, okupan svjetlom, a to je Isus Krist koji je za sebe rekao da je svjetlo svijeta. Kad se čovjek okrene Isusu Kristu i u svome srcu, dubini svoga bića odluči se sunčati na Božjoj toplini, životne nedaće ga ne mogu slomiti, otkrio je sebe po Božjim mjerilima, napunjen je njegovom energijom. Okretanje od mraka prema svjetlu zove se obraćenje i ono je šansa čovjekova istinskog života u sadašnjosti i vječnosti. Ako Bog djeluje kroz čovjeka i želi mu omogućiti vječnost kroz ono što ostvaruje u njemu, kroz sposobnost ljubiti i voljeti, tada je svako novo ljudsko rođenje najveći događaj i dar. Biskup je potaknuo vjernike da usred društvenih procesa koji šire kulturu smrti, budu pronositelji i svjedoci evanđeoskog mentaliteta života, promicatelji dostojanstva i veličine onih koji se opredjeljuju za brojnu djecu u braku, uvijek duboko svjesni da se Božji naum o životu ostvaruje kroz čovjeka. Ljubav uvijek pronalazi nove putove i ne boji se, ona je odvažna opredijeliti se za suradnju s Bogom, kazao je biskup.
Zatim je – osvrćući se na Pavlovu Poslanicu Korinćanima – biskup istaknuo da Bog kroz podijeljene ili posvađane ljude ne može djelovati, i da brak koji zapadne u takvo stanje završava rastavom, koja je bijeg a ne rješavanje problema. Najteža čovjekova bolest, nastavio je, jest kad ga u dubini bitka dotakne zlo i upregne ga u svoje ciljeve. No, kada se čovjek molitvom okrene Isusu Kristu i on djeluje u njemu svojom blizinom i rasvjetljuje bitak svojim svjetlom, tada se događa preobrazba i novost života. Ako se iznutra ispraznimo i u nama nema ljubavi te ne možemo podnijeti jedni druge, uvijek postoji mogućnost okretanja k Onome u kome možemo naći snagu, u ljubavi koja je progovorila do u smrt na križu. Ukoliko znamo kleknuti i moliti kako bismo se napunili odozgor, bit ćemo iznutra preobraženi i povezani snagom Duha te ćemo moći nositi i voljeti jedni druge, zaključio je biskup. Poželio je da obitelj novokrštenika uvijek hodi Božjim putem, praćena njegovim blagoslovom i svjetlom te da svi budemo odlučni svjedočiti radost života u opredjeljenju za Kristov put.
Na kraju misnog slavlja biskup je čestitao obitelji Grganić za sedmo dijete preporođeno u krštenju, poželjevši da taj preporod bude vidljiv u njegovu životu po odgoju u svjetlu i snazi Božjoj. Čestitao je cijeloj zapoljskoj župi što je po ovom krštenju postala ne samo brojčano veća nego i duhovno bogatija te je potaknuo vjernike da se uvijek raduju Božjim duhovnim darovima i za njima teže. Poslije svete mise biskup se u župnim prostorima susreo s obitelji Grganić, zanimao se za rast i odgoj djece te im uručio darove i pomoć Požeške biskupije.
