Autor Požeška biskupija
DAVOR – Susret generacije maturanata 1972. – 1973. sa zagrebačke Šalate održan je u srijedu 17. lipnja 2026. godine u Župi Marije Kraljice i sv. Jurja Mučenika u Davoru. Euharistijsko slavlje tom prigodom predvodio je vrhbosanski nadbiskup i metropolit Tomo Vukšić u zajedništvu s požeškim biskupom Ivom Martinovićem te okupljenim svećenicima i vjernicima.
Na početku mise nadbiskup Vukšić je pozdravio sudionike susreta te podsjetio na zajednički početak školovanja i životne putove kojima su članovi generacije krenuli nakon završetka gimnazije. Istaknuo je kako su ih životne okolnosti odvele u različite službe i pozive, naglasivši da su svi oblici služenja Bogu prilika za činjenje dobra i put prema spasenju. Pozvao je okupljene na zahvalnost za prilike koje im je Bog dao tijekom života te na molitvu za Božji blagoslov u budućnosti.
U homiliji se nadbiskup osvrnuo na naviješteni evanđeoski odlomak o milostinji, molitvi i postu, istaknuvši da Isus tim djelima daje dublju vrijednost te ih povezuje s ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Kazao je kako Krist upozorava na opasnost činjenja dobra radi ljudske pohvale, podsjećajući na one koji „čine dobra djela da bi ih drugi hvalili“, „mole po trgovima samo da bi ih drugi vidjeli“ ili „poste da bi ih netko uočio i pohvalio“.
Naglasio je da Isus od svojih učenika traži da dobra djela, molitvu i post vrše uz krepost poniznosti i da „naša dobra djela budu hvala Boga, a ne hvala nas“. Dodao je kako je najvažnije biti ustrajan u dobru, pobožnosti i samozatajnosti, svjestan da sve to ima svoju unutrašnju vrijednost.
Govoreći o suvremenom društvu, upozorio je da se kršćanska krepost poniznosti danas često zanemaruje. „Živimo u kulturi, u načinu života koji u prvi plan dovodi želju za protagonizmom, želju za populizmom, želju da se bude hvaljen“, rekao je te takvu težnju opisao kao napast prisutnu tijekom cijele povijesti, pa i među kršćanima i službenicima Crkve.
Nadbiskup je osobito istaknuo da vrijednost dobrih djela ne ovisi o ljudskom priznanju. „I kad nitko ne vidi i kad nitko ne hvali i kad nitko ne uočava, to ima svoju vrijednost u Božjim očima“, poručio je dodajući da Bog Otac vidi.
Osvrćući se na služenje Crkvi tijekom proteklih desetljeća, rekao je kako nije uvijek lako ostati na strani dobra i evanđeoskih vrijednosti, osobito kada čovjek doživi nezahvalnost. „Nije lako biti na strani dobra. Nije lako biti u službi Krista Gospodina i doživljavati nezahvalnost“, kazao je, dodajući da sva dobra djela imaju trajnu vrijednost jer ih prepoznaje Bog. „Neka ponizni Krist Gospodin sve nas nauči poniznosti, samozatajnosti, pobožnosti. Neka udalji iz naših života, iz naših nastupa, iz nas, iz naših službi svaki oblik populizma. Svjesni pri tome, međutim, da ništa u našem vjerničkom životu nije privatno u smislu da moramo i smijemo držati ljubomorno samo za sebe. Sve što imamo i sve što jesmo kao Isusovi vjernici jest naše osobno, ali nije privatno. Samozatajnost i poniznost nisu nikako u sukobu s onim što se zove propovijedanje, ali propovijedanje i svjedočenje drugima na Isusov način – samozatajno, dosljedno i predano – jer dragi Bog sve vidi i svako dobro nagrađuje“, zaključio je nadbiskup Vukšić.
Na kraju misnog slavlja biskup Ivo zahvalio je nadbiskupu na predvođenju euharistijskog slavlja te pozdravio okupljene. Istaknuo je kako zajednički put koji traje od 1969. godine svjedoči o trajnosti zajedništva. „To je ljepota koju Bog daje, koju Krist ostvaruje, bez obzira što su jedni ostali u duhovnom pozivu, a drugi su otišli i ostvarili obiteljski poziv“, rekao je.
Govoreći o okupljenoj generaciji, dodao je: „Ono što je lijepo da je i Krist prisutan u stvarnostima i životima ove lijepe i bogate generacije. Zajedništvo koje Krist ostvaruje uvijek ima svoju ljepotu i svoju veličinu.“
Biskup je zahvalio organizatorima susreta, domaćinima i župljanima Davora na sudjelovanju i gostoprimstvu te okupljenima poželio Božji blagoslov u služenju Njemu u duhovnom pozivu i u obiteljima.
Potom je nadbiskup Vukšić u ime okupljenih kolega zahvalio biskupu Ivi, domaćinima i organizatorima, osobito župljanima Davora prisjetivši se njihove pomoći prognanicima i izbjeglicama tijekom ratnih godina. „Ovo mjesto nije samo pokazalo otvorena vrata, nego i veliko srce te primilo, ugostilo i pomoglo mnogim ljudima koji su morali prijeći preko Save zbog sile i nasilja“, rekao je.
Dodao je kako su okupljeni tijekom mise zahvaljivali Bogu i za ta dobra djela te izrazio uvjerenje da su bila učinjena na način kako je Isus želio da to bude jer su ljudi bili u potrebi, a ne zato da drugi vide. Poručio je da je „dragi Bog vidio i ono što drugi ljudi nisu vidjeli“ te izrazio uvjerenje da će Bog svojim blagoslovom uzvratiti za sve dobro koje su stanovnici Davora iskazivali ljudima u potrebi.
Tijekom misnog slavlja, okupljeni su se sjetili i preminulih kolega Branka Bajića, Ante Kepića, Zdravka Kolenka, Franje Beheka, Stjepana Ruseka, Mije Šibonjića, Vinka Povijača, Ivana Androića, Nike Nuića, Ivana Jozića, Josipa Horvata, Jakova Jurendića, Stipe Vele, Alojza Kovačića, Ivana Kordića, Jurja Jerneića i Stjepana Lukeca.
