KIP DOMOVINE A.D. 2011. – (DIO ČETVRTI: ŠOKAČKI SAFARI)

480 0

Slavonijo zemljo sirotinjska, Lipo nam se u šikare širiš. Plemenitost duše tvoje stare, U oštroj travi, u korovu Sanak tvrdi sniva…

Zajaukao bi Relkovićev Satir iliti divji čovik, da odnekud iznebuha bane i izroni iz tamnih dubina posavskih đolova i vrbika… Zatužili i tugaljivo zapjevavaju o ovoj sirotinji i časni duhovni oci.

Znači istina je! Tu smo gdje jesmo! Skoro pa nigdje!

 

 

Pa tko nas uvali i tko nam olovne utege oko vrata navali? Zna se, domaće barabe, šatrovci i frkafulji iz naših atara i sokaka! Šta da se radi, pitamo se?

 

Upravo smo pred spektakularnim upuzavanjem i ponizim rukoljubom u velebnu, spasonosnu i svemoćnu Uniju. U nju će nas pripustiti osim ako nam visokorođeni i milostivi lordovi sa Imperijalnog otočja ne uvaljaju opet neke svoje zločeste kvake. Oni to mogu. Jedva čekaju da nam nešto suknu iz svojih milordskih busija. Naprimjer, zatraže ispise jelovnika Ljudevita Posavskog ili proglase kao grubi nacionalistički ispad kada je baba Manda iz sela Čupavica Donja preglasno prdeknula baš u blaženom trenutku kada je Čeda, izvjesni Savatije Štrkac imao psihodelične napadaje nebuloznih vizija i sumanute memorandumske ekstaze. Isti suludi Savatije Štrkac poznat i kao Čeda Govnar – Tužibaba, vrli je miljenik uzvišenih i milostivih lordova sa Imperijalnog otočja.

 

Kada ipak jednom ubauljamo puzeći i rukoljubno, ponizno u velebnu, sjajnu, raskošnu i svemoćnu Uniju, dragi Slavonci mogu se oprostiti od svojih brojnih zabluda i ruralnih primitivnih i gotovo urođeničkih običaja i navada. Zbog masovnog umlaćivanja svinjske populacije i tužbe udruge “Debela krmača” upućene prejasnom haškom tribunalu, Unija zabranjuje tradiciju zločinačkih krmokolja na starinski način u slavonskim avlijama. Taj barbarski poganski obred smatra se zločinom svinjocida.

 

Žderanje krvavica, švargla, čvaraka, kulena i kulenovih sekica označeno je divljačkim neandertalskim ritualom u suprotnosti s euroatlanskom finoćom i uglađenošću.

 

U ovom europejskom izluđivanju jedino su sjano prošle – kokoši. Svaka koka ima prebivati u luksuznom apartmanu s fitnesom, solarijem i teretanom. Svaka će imati svog batlera i psihologa da se brine o mentalnoj uravnoteženosti svake koke posebno. Za ljubavne i ine slatko-životne pustolovine i radosti veselih kokica, pjetlići, orozovi iliti kokoti trebaju posebnu pisanu dozvolu i privolu glavnog briselskog kokošara.

 

Potreban je veliki oprez radi nekontroliranog i mogućeg razbludnog i opscenog ponašanja ove erotičnim skandalima sklone živine, da se mladim i neiskusnim, ali putenim kokicama ne prikazuju pornići sa nedoličnim nemoralnim prizorima u kojima uz priglupe, nemaštovite i stupidne zabavno-glazbene pjesmuljke nastupaju čuvene raskalašene etablirane domaće estradne i seksi zvijezde s očitom kokošjom pameću i kvocijentom inteligencije jednog bukovog balvana. Kokice inače slušaju samo čistu klasiku. Svakodnevno kokošji zborovi otkokodaču Bethovenovu Odu radosti.

 

Svašta nam ta Europa smišlja i svašta nam još iza brda valja.

 

A da se uspravimo na stražnje noge junačke, da sačuvamo našu ruralnu samobitnost i starinski ugođaj šorova i blatnjavih sokaka?

 

Pastoralnu slavonsku idilu!

Pitanje je koje visi u zraku!

Proglasimo se izvornim eko-etno rezervatom i to afričkog tipa.

 

Sve uvijete posjedujemo. Šikare su već tu, lijepo se prostiru u džungle. Oranice bajno zarastaju u travurinu. Prave savane, prerije i pampasi.

 

Sve se to može zahvaliti domoljubnoj vlasti i njezinoj brizi za opću propast: ZNA SE!

 

Nedostaje samo nešto egzotične zvjeradi, ali kako nam je krenulo, uskoro će se kurjaci i mali čudnovati kljunaši kotiti po slavonskim pampasima.

 

Mi smo inače jako egzotična čeljad. U nas je gotovo sve egzotika. Najnovija egzo-sprdačina i bruka, domaći i globalni kalambur s ljubljenim i nenadmašivim, našim najdomoljubnijim Vrhovnikom, magičarom, iluzionistom, opsjenarom svjetskog glasa, čuvenim doktor-doktorom. Idol i fetiš, nacionalna hamajlija protiv nedomoljubnih uroka. Lik sa svetačkom karizmom i aureolom blaženika. Taj vrli muž, svjetski luftbremzer, umislio si da je istočnjački sultan ili čak maharadža. Okićen skupocjenim uricama, zlatnim šipkama, uronio u opojni miris tamjana, na visokom pijedestalu moći i slave, odjednom naprasno kao gromom ošinut, stropoštao se u prah i pepeo. Gromko tresnuvši među nimalo egzotične drotare, sitnu klatež i balkanske vašarske sjecikese i ostale lopuže… Ova brižna majčinska vlada poznata po svojim egzotičnim egzibicijama i akrobacijama tipa ABRAKADABRA i sad me vidiš – sad me nevidiš, opet je izvela jednu od svojih vratolomija. Napravila je salto mortale tobožnjom svojom preturbacijom. Skočila je sebi ravno u usta, možda i dublje, u debelo crijevo. Otišli jedni pljačkoljubni likovi, izronili drugi iz iste doktor – doktorove crne torbe i magluštine. Najljepša egzotična akrobacija bila bi da ova vlada na opću radost pučanstva napravi jedan megaegzotični – harakiri! Hopa cupa!

 

Nastavlja se bal vampira!

Pljačkovalni tsunami i dalje tutnji lijepom nam Kroacijom…

 

Hrlimo ususret našem cilju, ostvarenju eko-etno rezervata. Ekologija današnji je trend, a etno-sceni pridaje se i u svijetu veliki značaj.

 

Mi smo tu, u vrhu. Svi uvjeti već su davno ispunjeni, politički i ini moralni plićaci kao i duhovne pustinje i prašume. Da oživotvorimo duh predaka bekrija i starih bećarina.

 

Da nas ponovo obiđe onaj veseljak i vragolan Satir, iliti divji čovik sa svojom frulom. Da nam se vrate vrli panduri baruna Trenka, pa i duh slavonskog Robin Huda, romantičnog odmetnika i razbojnika Jove Stanimirovića – Čaruge…

 

Kod nas je običaj da se za svaki prdež osniva neko traljavo i šuplje povjerenstvo, po onoj narodnoj – puno baba kilava djeca!

 

I mi zato osnovasmo povjerenstvo i šaljemo ga ravno u – Afriku. Putujući raznim Zanzibarima i Bijaframa skupljat će njihova epohalna iskustva glede i unatoč urođeničkih pitanja koja mogu koristiti i nama.

 

Naš eko-etno rezervat zamišljen je kao domicilno stanište domorodačko – urođeničkog življa, Šokaca. Tako postajemo neka vrsta hrvatskog Bantustana, a mi Šokci – Bušmani!

 

Evo prilike europejskoj kremi i eliti, dokonim bogatašima, razmaženim globtroterima, da na safarije ne moraju u neke daleke i opasne vukojazbine.

 

Tu na pragu njihovih euro-vrata, pod nosom egzotike u jubilarnim količinama…

 

Velike debele bijele lađe zvane kruzeri već dulje vrijeme plivaju uz obale naših rijeka, potoka i močvara. Žele upoznati egzotične domorodce i krajeve. Smiješi se našemu rezervatu svijetla budućnost! U naše egzotične atare i revire nastanit ćemo nešto afričke i druge tropske zvjerinčadi. U Dravi nedavno je ulovljena krvožedna ribetina zvana pirana. Ta riba predator inače prebiva u vodama Amazonije. Ovamo je doplivala zasigurno nanjušeći – selotejp! Majmune zasigurno, bar za sada ne kanimo udomljavati. Imamo toliko majmunarija u Lijepoj našoj. Svi afrički majmuni i čimpanze i zeleni zamorci zajedno ne mogu smisliti toliko majmunluka koliko ih je ovdje svakodnevno.

 

U gospodarskom, političkom, kulturnom i inom majmunarenju nitko nam nije ravan. Ni sam Tarzan u tome se ne bi snašao.

Nosoroge i slonove ne bi nastanili u naš eko-etno rezervat. Obilujemo debelokošcima. Naročito sa obrazinom poput đona na cipeli…

Hijene, šakale i ostalu lešinarčad možete svakog dana sresti u domaćim medijskim šikarama.

 

Za sada kanimo udomiti krokodile u naše društvene baruštine. Njih naseljavamo da bar netko prolije krokodilske suze kada ova turobna i traljava hadezeizirana kumpanija pljačkoljubaca skikne sa vlasti.

 

Safari-turisti na ovim pampasima sretat će puno stoke sitnog zuba. Zbog toga ne trebaju voditi brigu. To je bezopasna ovčad.

 

Predstoji nam najzahtjevniji dio posla oko našeg šokačko-bušmanskog Bantustana iliti eko-etno rezervata za domaće urođenike. To je izbor Vrhovnika što će reći Poglavice. Najpotentniji kandidat za slavonskog šokačko-bušmanskog glavodržitelja, a ne poglavnika, već je na samom početku slavno propao. Taj vrli junak iznenada je zdimio. Skoknuo u komšiluk na dulje vrijeme. Otišao na teferić. Sada u debelu hladu čuči na minderluku, uživa u beharu uz kahvu i rahatluk. Usput možda puši i nargilu…

 

Drugi potencijalni kandidat izvjesni je šerif jedne u rasulu seljačke udružbe. Ne ulijeva baš neko veliko povjerenje. Izgledom neodoljivo podsjeća na friškog podgrijanog mrtavca. Uvijek je pospan. Ne zna se dali se budi od teških alkoholnih isparavanja ili se sprema da nakon ručka malo prilegne. Vodenkastim snenim poluotvorenim lukavim okicama škilji k’o svraka na krepanu mačku. Ovaj uvijek mamurni lik inače uspješno glumi vrbov kolac podupirač bućkurišne koalicije sa Trga svetoga Marka.

 

Najozbiljnije uvjete za poželjan položaj poglavice za sada ima čuveni baj-Čobo. Rasni Šokac bušmanskog tipa i sada je velika šarža. Stamen, okrugao, lijepo popunjen. Uglancan, upravo se sjaji od optimizma. Dobrodušan i uvijek poletan da priskoči u pomoć Šokcima… Kao poglavica sjedit će na prijestolju, velikoj žutoj bundevi, ispred praznog žitnog hambara.

 

Ovjenčan vijencem kineskog bijelog luka. Oko vrata mu đerdan od prvorazrednih domaćih slavonskih kobasica od uvoznog smrznutog mesa, zamrznutog još u prethistoriji iz hladnjača sibirskih tajgi… Naš rođo i bećar poglavica baj-Čobo ima velike ceremonijalne ovlasti. Ogrnut otmjenom šarenom zlatovezenom šokačkom ponjavom, sa svoga prijestolja velike žute bundeve dijelit će safari – turistima diljem šokadije svoje osmjehe. Pristojno će svima obećavati svega i svašta.

 

U Bantustanu Šokaca-Bušmana neophodna je i duhovna osoba. Moralna vertikala – vrač. Za ovo važno mjesto najpodobniji je veliki domoljubni meštar – nadfiškal. Taj čovo zvani Nakostriješena Nutrija fiškal je za sva vremena. Namazan svim mastima i ofarban svim farbicama dok si rekao – šreks na eks, priziva duhove iz svih nebeskih sfera. Iako umočen u razne poslove nečistih duhova, uvijek se izmigolji poput jegulje.

 

Taj nakostriješeni vrač nutrija i danas na Trgu svetoga Marka vedri i oblači…

 

Prigodom otvorenja našeg Šokačko-Bušmanskog Bantustana, organizirat ćemo veliko slavlje.

 

Megakirvaj. Plesat će naše jedre mlade snaše u toplesima sa suknjicama od suhe trave oko bokova. Uz bećarac i drmeš i zvukove tam-tama cijelu svečanost prenosit će domaće i strane dalekovidnice. Voditeljice će biti poznate TEVE coprnjače Kloferka i Dajana Čovječuljak…

 

Haj haj uživaj…

Dobra vina i kulina!

 

I dalje lipo vas štima i priporuča vaš stari Šokac, Toma Didim baj’ Stipa zvani Baguda.

 

NAPOMENA: Svaka sličnost sa događajima je namjerna, a svaka sličnost sa osobama slučajna!

Related Post

OSVRT KRUNOSLAVA RAVLIĆA

Autor - 20/03/2016 0
NOVA GRADIŠKA, 20. ožujak 2016. – Stabla su najveća i najstarija živa bića na zemlji. Ako je dugovječnost kriterij mudrosti,…

REAGIRANJE

Autor - 03/06/2011 0
Poštovani kolega Samardžiću, Na Vašem portalu NOVAGRA.HR u srijedu, 1. lipnja ove godine (10:51 sati) objavljen je tekst s nadnaslovom…