OSVRT KRUNOSLAVA RAVLIĆA

908 0

NOVA GRADIŠKA, 20. ožujak 2016. – Stabla su najveća i najstarija živa bića na zemlji. Ako je dugovječnost kriterij mudrosti, onda su stabla i najmudrija živa stvorenja na planeti, mudrija i od čovjeka jer duže žive i duže pamte.

 

U mnogim kulturama i civilizacijama stabla su postala simbolom vječnog života i besmrtnosti.Od iskona i čovjek i stabla ukorijenjeni su u zemlju i nebo, podsjećajući i podučavajući ljude o vječnoj neraskidivoj vezi prolaznog i vječnog.

 

Sve to nije smetalo da tri borova stabla na Urijama ( ispred ulaza 25D) budu brutalno posječena, tako reći ubijena. Nikom kriva niti dužna. Rekli bismo da su “u najboljim godinama”. Dvadesetak i više godina je prošlo od kada ih je zasadio netko, vjerojatno mudar i dobar. Stabla nisu bila stara, nisu prijetila urušavanjem niti oštećenjem zgrade niti su predstavljali opasnost za njene stanare. Bez konzultacije stručnih i kompetentnih ljudi i bez konzultacije vlasti (jer stabla su na javnoj površini a ne na privatnom posjedu) tri stabla su u samo pola sata brutalno posječena,i odvezena.

Zašto ovo pišem? Kažu da stabla rastu i stare kao i ljudi,žive i traju dulje, ako im čovjek dopusti. Sada, već davnih godina, kada sam došao u ovaj grad stabla su bila svega metar i nešto više visoka. Pratio sam kako rastu. U vrelim ljetnim danima jedini su činili hlad nad užarenim asfaltom. Godinama su borove i iglice čempresa apsorbirale i štitile od prašine koja se uporno godinama i decenijama diže sa onih par metara, neasfaltiranog makadama parkinga na Urijama. Ljudski egoizam i nerazum ocijenili su, da su borova stabla nepotrebna i beskorisna, čak “opasna i štetna” i da je mudrije da završe kao lamperija ili kao ogrjevno drvo, da u par dana izgore u peći , sada kada je zima na kraju i veće se osjeća rano proljeće u zraku. Ne mjestu gdje su stabla bila živa, ostat će beton.

 

Da li će se opet, sada ili za dvadesetak godina pojaviti netko mudar i dobar i zasaditi neko drugo drvo, ili ćemo i dalje ostati okruženi asfaltom i betonom oko nas i u nama , i to ne samo onim fizičkim asfaltom i betonom, i nego, što je najtragičnije, onim mentalnim i psihološkim.?Nadam se da nećemo, ali ne mogu prestati misliti o tome.

 

” Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio

taj nije ništa uradio

i shvatit će kad tad, da ne zna što je hlad”

( Đ.Balašević 12.2004.)

 

P.S. Ispričavam se dvojici djelatnika sa fotografije. Oni su činili samo što im je naređeno i samo su radili svoj posao, po onoj “veži konja gdje ti aga ( ili age?) kaže”.

 

(Krunoslav Ravlić)

Related Post

VETERAN VLATKO GRAINER PITA?

Autor - 16/09/2014 0
OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKA HRVATSKIH LABURISTA BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE GRADONAČELNIKU I ORGANIZATORIMA DRŽAVNOG SPORTSKOG NATJECANJA DRAGOVOLJACA I VETERANA DOMOVINSKOG RATA

INERTNOST I PODUZETNOST

Autor - 27/03/2011 0
Bije nas glas da smo inertni i nepoduzetni, da se previše oslanjamo na državu koja nam je dužna riješiti naše…