Situacija je potpuno nejasna. Zapetljana, zakukuljena, zamumuljena i bremenita svakovrsnim ezoterijskim čudesima. Nepredvidljivim opasnostima i zamkama. Vratolomijama i cirkusarijama. Jednom riječju vremena su – teška! Teška i neizvjesna, ali neizmjerno zanimljiva. Nitko razuman pri zdravoj pameti niti ne sluti što nam se sve događa, šta nam se to kotrlja i mota oko domoljubnog plota. Što kulja i vrije u utrobi
domaćeg lonca?
Red je da se općinstvo i svekoliko umno i fizički zdravo pučanstvo uozbilji i podebelo zamisli nad gorčinom sudbine svoje.
Prejasna, premila golubica bijela, nježna i krhka prepelica, hrabra brigadirka – vitezica, vrla turboosjećajna majčica naša dična i mnogim đinđuvastim broševima iskićena, svjetla premijerka – jako je ugrožena.
Prema egzaktnim i studioznim predviđanjima zvjezdoznanaca i vidovnjaka ona je u zoni neizvjesnih avantura. Sve je vidljivo u socu crne kave!
Moramo skupiti naše tvrde glave na okup, skupa! Zbiti čvrste monolitne, nesalomljive četveroredove, dapače i peteroredove da zaštitimo od prenemilog mobinga kojemu je izložena ruža naša i orhideja bijela.
Ona na opću žalost i neizrecivu tugu širokih narodnih masa ne primjećuje sve zamke u svojoj dobrostivoj i milosrdnoj naivnosti mehke joj pjesničke i deklamatorske dušice da srlja u ralje nepredvidivih pustolovina.
Neprilike vrebaju sa svih strana. Iza svakog grma kolutaju i sijevaju krmeljivim i zakrvavljenim očima.
Na djelu je misteriozna zavjera!
Tajnovita operacija – SUMRAK!
Sumrak i teška kronična impotencija pameti!
Kumpanija sparušenog mozga!
Mora se i treba se djelovati žurno, odmah, promptno!
Sutra nam već može biti kasno!
Ako taj sumrak odjednom, naglo surdukne u crnu tamu, neprozirnu mrakaču, rasvijetliti nam žuđenu svjetlu budućnost, neće moći ni svi ferali, lampaši, fenjeri i reflektori honorarno zbrzano uhljebljenog svjetioničara – Crnog Marka.
Tko li samo stoji ili leži iza operacije SUMRAK?
Tko li su etablirani vlasnici impotentne pameti?
Tko su imaoci beskorisnog i sparušenog mozga?
Je li to podmukla zavjera tajnih službi istočnih nam susjeda?
Je li to podmukla rabota nedomoljubnih nama nesklonih i nesimpatičnih domaćih civilnih udruga?
Netko nam opako pljucka preko taraba i piša u našu avliju!
To su pitanja svih pitanja!
Tko su te lopuže?
Zna se!
To su narodu sve razotkrili zvjezdoznanci, vidovnjaci i futurolozi!
Oni otkrivaju istinu!
Golu golcatu istinu!
Iza misterijom zaogrnute i zakrabuljene zavjereničke družine SUMRAK stoje domaći pipci i papci. Kumpanija domicilnih najdomoljubnijih papkara i dvopapkara.
Domaći ništ-korisni mozgovi.
Domaći falš mačo-muškarčine.
Svita velikih kombinatora, dupelizaca!
Oni povlače sve opasne konce i konopce.
Oni vuku i potežu špagu mobinga na našu divot – vladaricu. Dičnu brigadirku i vitezicu.
To je to!
Dovoljno je svakog bogovetnog dana, od jutra do sutra, iz sata u sat, iz minute u minutu iz sekunde u sekundu motriti ekrane naše državne dalekostidnice pa da sve bude jasno.
Bistro i jasno, k’o bijeli dan!
Pred objektive kamera naguraju jadnu našu dičnu golubicu bijelu kao svoju maskotu, kozmetički ukras. Čim ona zaiskri i zablista, zacakli svojim mnogobrojnim brošekima mačosi brže bolje se našlihtaju iza njezinih skladnih oblina. Nanizani poput apotekarskih tegli zauzimaju značajne čak i napoleonske poze. Glancaju trbušine nakon obilne žderačine, češu brkove, kopaju nos, podriguju, a neki od isparivanja alkoholnih para slatko zadrijemaju.
Dok divot – vladarica cvrkuće, guče, guguče deklamira i recitira svoje snove i bajke trepćući sitnim okicama, iza nje mačosi u svojim imbecilnim i impotentnim ništ-korisnim mozgovima vrte, vrzmaju, prevrću i smišljaju tko zna kakve sve moguće grješne i perverzne maštarije pohotno buljeći i piljeći u privlačne ženske obline.
A ta lica?
Ma šta lica, obrazine!
Zblenute face, klaunovske njuške, obješene gubice, prazni staklasti pogledi, sivo zelene krabulje, dodvorničke maske, ljušture, smijulje se, mljaskaju jezičinama, cerekaju se, zure k’o telad i ovčad u šarenu kapiju…
Potrebno je posjedovati dobar želudac gledajući jad i čemer od pameti.
Tako svaki dan, od zore do mraka!
A opasnosti puze!
Mačosi, papci i pipci, dvopapkari, impo-mozgovi sinovi sumraka sve rade tajno, na suptilan način, potiho, lukavo, sofisticirano, elegantno u rukavicama da ne ostanu tragovi dugih im prstiju kao na crnm torbama.
Vladarica još uvijek nije svjesna svih zamki!
Izračunajmo, onako od oka!
Koliko je kubika kamena temeljaca prebacila preko svojih slabašnih i njegovanih rukica?
Mnogo, vrlo mnogo!
Tone i tone! Hrpe teških kamenova!
Pravo je medicinsko čudo da nije iščašila oba ramena. Još je veći medicinski fenomen da je od tolikog tereta ne bole ni prepone.
Svaka joj čast!
Slijede još mnoge pustolovine.
Još mnoga gorka iskustva! Ona se izlaže velikim izazovima!
Svjetlost jarka blještave medijske pozornosti bljeska na sve strane.
Na otvorenjima svega i svačega, čega se sve sjete sumrak-delije u svojim polumozgovima. Tu su trenutno kamere, škljocaju fotoaparati, tu su izjave, nebuloze, baljezgarije jubilarnih razmjera.
Otvara tako naša vrla vladarka domoljubne svinjce, štenare, birtije, dućane stare krame, septičke jame i stotine objekata značajnih za neizrecivu sreću i relaksaciju zadivljenog pučanstva.
Vidovnjaci i zvjezdoznanci ukazuju kakve neugode vladarica tom prilikom može imati. Pretpostavimo, na inauguraciji kakvog svinjca rasplodnih krmača, nesocijalizirani krmak navali na nezaštićenu žensku, misleći u svome svinjskom mozgu da možda pred sobom ima masnu crnu torbu!
Pri posjetu državnim štenarama razigrani i dresirani ćuko zgrabi vladaričin skupi broš i halapljivo ga proždre. Tko će samo to platiti?
Tu štetu nacionalnih razmjera…?
E narode naš, mućni malo glavom!
Za to se urbi et orbi, gradu i svijetu, svima i svakome, globalno i lokalno, na sva zvona obznanjuje u kakve se neugode i pačaris može upacati vrla nam golubica bijela.
Vidovnjaci i zvjezdoznanci mnogo toga unaprijed prokuže!
Oni posjeduju običnim smrtnicima nedostupne opise nekih sumrakovaca.
Takav jedan opis iscurio je iz agencije „Vau vau press“. On razobličuje svu mizeriju etabliranih polumozgovaca.
To je osobit svat. Uvijek nakostriješen, isluženi i ofucani evergrin! Podbuhlog lisičjeg lica od mnoge rakije, otromboljen, lukavog pogleda, neuhvatljiv, neuništiv. Uvijek izmigolji. Stara prepredena fiškalčina. Priljepčiv k’o krpelj na pasjoj guzici. Ogrnut sumračkom kabanicom kao utvara, fantom Gargamel voda i voza milu vladaricu našu za rukicu kao patuljčicu Štrumfetu…
Nelagode i zamčice dosadno i dalje vrebaju!
Iza svakog grma! Odjednom ispuze!
Naša divot-vladarica, pretpostavimo biva pozvana na priliku da svojom sjajnom aurom osvijetli i uveliča otvorenje crkvice, kapelice ili nekog drugog sakralnog zdanja. Tu na prvom koraku puno je pitanja! Upadne ona tako među fratre, patere, kapelane, kanonike, vikare, prebendare i monsinjore. Sve sama duhovna elita, uvaženi crkveni oci, ononebeski službenici. Kad si ušaltan u duhovno društvo moraš biti duhovan. Duhovno se i pobožno vladati. Za vladaricu to je živa muka. Ona se pita: kada se treba križati? Da li desnom ili lijevom rukicom?
Da li s lijeva na desno ili s desna na lijevo? Kada reći – amen? Pa onda kako i kada kleknuti na koji cilik zvonca sa oltara?
Ona samo pouzdano zna da se nikako nije uputno križati sa tri prsta!
O svim tim duhovnim zavrzlamama ništa joj nisu rekli za vrijeme naukovanja u kumrovečkim univerzitetima, kada je kao mlađahna skojevka bila za kompartiju perspektivan revolucionarni kadar.
I danas se zabune pa izrecitira: „Crveni se istok i zapad“! A u intimi svojih slika i tepiha potiho, nostalgično zapjevuši: „Kompartijo naše rosno cvijeće, za tobom se cijeli narod kreće“.
Kako sada stvari stoje uskoro bi se u nekoj slikovitoj velebitskoj guduri mogao upriličiti i lički ekološki dernek u znaku vječne i iskrene ljubavi bukve i medvjeda.
Red je da toj tradicionalnoj prigodi kuma bude naša vila Velebita, vladarica naša mila.
Na toj izuzetno važnoj smotri za domoljubni probitak, razdragano općinstvo očekuje junačko djelo naše vladarice i kume.
To je razumije se, bacanje kamena s ramena. Svi napeto očekuju kada će lički herkules inače poznati Titov omladinac čuveni doktor Dado, dati znak za taj povijesni trenutak. Kada se kuma, vila Velebita dohvati kamena pa ga baci nebu pod oblake, rkne ona kamesnicu preko snježnih vrhova čuvene planine ravno u sinje more Jadransko!
Kakav nezaboravan događaj!
Pripremimo se na još egzotičnije izazove, još veće nestašluke sumračnih spin – impotentnih mozgova!
Što li sve snuje sumrak bratija?
Vidovnjaci, zvjezdoznanci i futurolozi predskazuju neprilike koje stoje pred grlicom bijelom srebrenom!
Na vidiku su moguće invazije bakterija. Podzemne i gadne zvjeradi sitnog zuba. Opće je poznato da vrla naša majčica, naša Ivana Orleanska ima opsesivnu i neodoljivu potrebu i žarku želju da se druži sa svojim podanicima.
Općinstvo sretno i razdragano relaksirano je njezinom gotovo svetačkom nazočnošću u svakom i najmanjem kutu naše sretne Arkadije. Svi očekuju nestrpljivo kada će im se ukazati u svome punom sjaju, da očarano mogu uživati u brižno odabranim njezinim kićenim brošekima…
Svima i svakome je znano, vrlo jasno, da naše stoljećima uljuđeno i kultivirano općinstvo nije u najboljim odnosima sa općom higijenom.
Tko bi lud mislio na kupanje, pranje, umivanje i podapiranje dok sa svakog brda vrebaju nemili dušmani zavojevači. O dezodoransima nema ni govora. Mnoge smo zavojevače rastjerivali smradom jeftine rakije komadare i bijeloga luka.
Tu je kvaka!
Svjedoci smo svakodnevnog stampeda, navalice razdraganih i relaksiranih podanika. Svatko tko drži do domoljublja želi barem dotaknuti, dodirnuti, pipnuti vladaricu. Žele je zagrliti, izljubiti, pogladiti i pomilkiti, stisnuti joj i cjelivati darežljivu rukicu…
Ne treba biti previše bistar da se shvati koliko svaki veseljak – podanik istrese sa sebe svojih patogenih salmonela i sličnih sitnozubatih napasnika. Sipljivi kašljucavi djedice, slinave debele masne babe, upišana i ukakana mila dječica, neobrijani i musavi čiče, pa kolike će nemile napasnike poistresati na našu divot – vladaricu! Mnogo!
A gdje je ostala gamad, lezibube, buhe, uši, stjenice i pokoji smrdljivi martin, a o krpeljima da i ne govorimo.
Jadna naša vladarica satima i satima sa sebe otresa svakovrsnu mikro – zvjerinčad, bakterije. Ponekad naslage tih napasnika skida špahtlom sa nježnih obraza rumenih.
Vidovnjaci, zvjezdoznanci i futurolozi pouzdano procjenjuj što se u svezi toga dalje može dogoditi.
Kako to već biva vladarica naša premila i predraga tako po svome uhodanom običaju izađe da se ukaže ljubljenim podanicima, općinstvu i pučanstvu svekolikom. Počne ona u domoljubnom delirijum – tremensu, općem zanosu, u velikom državničkom stilu iznositi svoje fantazije, ružičaste vizije, optimističku izmaglicu, slatka buncanja i sve moguće blagodati koje će biti ostvarne pod njezinom brižnom rukicom…
I baš u tom trenutku, u krucijalnom času pozornosti dragih joj podanika, odjednom, upravo tada, kao grom iz vedra neba pogane salmonele počnu svoju nedomoljubivu destruktivnu rabotu u probavi naše vladarice… Burna reakcija, bakterije rondaju nemilosrdno… Šta da se radi? Brzotrk je u pitanju, a nigdje pristojnog nužnika, ve-cea… Samo tamo u daljini neki jadni od dasaka sklepani čučavac…
Kuda i kako?
Zna se!
Dabome da se sve zna!
Jako se mnogo toga zna, ipak vidovnjaci, zvjezdoznanci i futurolozi imaju pune ruke posla.
Oni su tu da opominju, predviđaju, upozoravaju.
Oni žele samo jedno, spasiti nejaku žensku, našu majčicu milu, najdomoljubniju vladaricu od ždrijela spin – mačosa, impotentnih mozgića. Oni su poput gusjenica gubara i proždrljivih skakavaca. Vladaricu našu dragu proglasiše čak i kraljicom! Kraljicom sunčane doline
Jambine gubernije Mandarinija – landa. To je inače opasan presedan i djelo ruku sumrak – derviša. Atak na naš vjekovni republikanizam. To sirota vladarica ne primjećuje i odmah kliče kako imperija uzvraća udarac! Kraljici se malo pomutilo u glavi! Sumrakovci nam žele utrapiti monarhiju, kako bi oni kao grofovi, baruni i vojvode, dakle plemeniti stališi i dalje mogli pelješiti gologuze kmetove domoljubive golaće i sirotinju pustu! Sumrakovci se ionako već izležavaju na škrinjama, ćupovima i crnim torbama sa blagom i dragim kamenčićima…
Mila naša leptirica, orhideja bijela, divot – vladarica unatoč svim nepredvidivim smicalicama i sprdanju nedomoljubnih individua veselo i raspojasano plešući i podcikujući jezdi širokim prostranstvima lijepe nam i sretne ogoljene zemljice. Igra ona sve u šesnaest. Ako treba bugi vugi, tvist, rumbu i sambu pa i kazačok!
Hopsa, đipa, skakuće, pljeska i plješće, prenemaže se i vrišti, recitira i deklamira, još samo da zapleše i balet „Labuđe jezero“!
Vragolasta ženska, ta naša labudica bijela!
Vidi, vidi ti vraga, tko bi to rekao za nju!
Jasno i glasno poručuje očaranom općinstvu kako se ona ničega ne boji!
Vuče tako za sobom putujuću cirkusku družinu. Pod njezinim šatorom buljuk opskurnih likova. Birani sumrak – derviši. Ringlšpil, vrtuljak pun impotentnih mozgova u luđačkom se ritmu vrti. Koloplet jalove euforije. Arlauču, verglaju i rondaju. Akrobate, žongleri, požderači, trbuhozbornici, krotitelji kišnih glista, klauni, marionete, tristo drugih čuda. Šamani, vrači, dvorske budaletine, gutači živih žaba krastača, ekipa luzera, luftiguza i trabanata uvlakača!
Glavnu atraktivnu točku u predstavi, zadivljujuće vratolomne akrobacije mačo – muškarčine namijenili su divot – vladarici.
Ona će izvesti lupinge i velike, još neviđene skokove na trapezu visoko gore, salto mortale bez zaštitne mreže!
Gore visoko, a dolje tvrdo!
Ah, ah, publikumu zastaje dah!
Ljudi od uzbuđenja cvokoću sitnim zubima!
Šta, ako? Ako se strmoglavi?
Zna se, ona će se dočekati na noge junačke!
Kao i uvijek!
Vidovnjaci i zvjezdoznanci te ostali imaoci nadnaravnih moći u tajnosti, krišom, inkognito zaviruju u intimne komforne odaje divot – vladarice. Škiljeći kroz ključanicu ugledaju dirljiv prizor. Ona tiho jeca. Gorkim suzama natapa mirišljive jastuke svoje ložnice. Nitko ne zna šta li je muči! Zvjezdoznanci i vidovnjaci otkrivaju top tajnu! Jeca ona i suze roni, vitez Ivo od malo vitra čami i trune u mračnoj buturi. Na tvrdim daskama leži, tvrdi crni kruh blaguje i vodicu ‘ladnu pije, dok ona pliva u slasti, masti i vlasti. Eh gdje li su oni divni nezaboravni trenuci, kada mu je vjernost neizmjernu iskazivala? Kada su zajedno snovali velike domoljubne snove?
Usput zureći kroz ključanicu između tepiha i slika ugledaju duha. On često navraća u vladaričine odaje, tvrdeći da ona spava u njegovoj sobi!
U akciju će se morati uključiti i istjerivači duhova!
Bit će to urnebesni egzorcizam!
Mnogo duhova nečistih treba izgoniti!
Dragi štoci, uživajte u cirkusu!
Lipo vas opet štima vaš odani stari nepopravljivi Šokac Toma Didim zvani još i baj’ Stipa Baguda.
P.S.
Deseti i jubilarni kip Domovine. S ovim završava serija, a ubuduće vidimo se u nekom drugom domoljubnom ruhu!