REŠETARAČKI PJESNIČKI SUSRET – PRENOSE ISKUSTVA S JEDNOG KRAJA PLANE TA DO DRUGOG I POVEZUJU HRVATE S DOMOVINOM

446 0

REŠETARI, 4. listopada 2010. – Rešetari su proteklog vikenda još jednom bili mjesto okupljanja pjesnike. O kakvom se pjesničkom susretu radi dovoljno je reći da su, uz pjesnike iz Hrvatske, došli i pjesnici i Kanade, Južnoafričke Republike, Rumunjske, Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, a da su pjesme na natječaj poslali pjesnici iz brojnih

europskih zemalja, te iz Australije, USA i Pakistana. Pjesnici koji su došli u Rešetare, a nekima to nije prvi dolazak, još su jednom istaknuli velik značaj koji ovaj susret pjesnika ima za dijasporu, hrvatsku riječ i očuvanje hrvatskog identiteta daleko od domovine. Evo dojmova pjesnika , koji redom govore da su Rešetari, po značaju ove manifestacije, davno prerasli svoje i okvire Hrvatske, ali da to još uvijek nije dovoljno prepoznato i vrednovano na državnoj razini. Govore za novagra.hr o svom položaju kao manjine, jeziku u dijaspori kao identitetu, o svojim pjesničkim planovima i ponovnim dolascima u Rešetare. Ne smiju se izostaviti i pohvale koje dolaze na račun KLD „Rešetari“ , njenog predsjednika Ivana De Ville i Općine Rešetari, koja podupire ove pjesničke susrete.

Antun Kikaš i Ivan De Villa

 

U Rešetare treba doći 

 

– I ove godine imam puno novih dojmova. Kada sam prvi puta došao u Rešetare bilo mi je drago biti u društvu svih ovih ljudi. Želio bi poručiti svima, posebno onima koji imaju i najmanju želju da pišu da to izvrše, da ne sustanu i da svoju strast i svoju želju za pisanjem ne skrivaju. Neka čuvaju svoje pjesme, a jednoga dana, ako dragi Bog da, da ih tiskaju. Neka dođu u Rešetare. Ova je susret značajan za ljude u Hrvatskoj i u svijetu, pogotovo. Mi u svijetu, kada dođu novosti iz Hrvatske i o Hrvatskoj, o nekom dostignuću u sportu, knjizi ili nečem drugom to odjekne u svakom hrvatskom domu u Južnoj Africi. Slučaj je to s Rešetarima i ovim susretu pjesnika.

 

Što se tiče mog pjesničkog rada ovo bi bio kraj mojih pjesama na hrvatskom jeziku. Napisao sam tri knjige na hrvatskom, jeziku, dvije na engleskom i jedan roman na engleskom jeziku. Postigao sam ono što sam planirao sa pjesmama na hrvatskom jeziku. Na red dolaze dvije knjige na engleskom jeziku. Dolazim vraćam se u Hrvatsku. Supruga i ja smo kupili stan u Trogiru. Vraćam se u zavičaj odakle sam krenuo u život. Povratak je bio naš veliki san – kaže Petar Frano Bašić.

prof. Ivan Slišurić i Petar Frano Bašić

 

Proslavili ime diljem svijeta

 

– Ovdje sam treću godinu za redom. Drago mi je da sam ponovo ovdje i uopće nije bilo dvojbe da se odlučim na put do Rešetara dug 7.500 kilometara. Uključio sam se u rad ovog malog, ali i velikog društva, koje je u jednoj maloj sredini proslavilo svoje i ime Rešetara u cijelom svijetu. Moj prvi i osnovni cilj je bio kako prenijeti ovo naše iskustvo i pjesništvo na mlade. Jer je na mladima vidim budućnost Lijepe naše. To mi je bila motivacija da dam prvu donaciju prije dvije godine, ove godine, sada obećavam da će to tako biti i slijedeće godine – kazao je Antun Kikaš iz Toronta u Kanadi. –

 

Dozvolite mi da nešto kažem o gospodinu Kikašu. Antun Kikaš je 1990. godine u zračnoj luci Pleso zarobljen od strane JNA sa zrakoplovom punim streljiva . Odveden u Beograd, tamo mučen i maltretiran, a nakon toga pušten. On je jedan od najuspješnijih hrvatskih poslovnih ljudi u Kanadi. I pjesnik je, ako se sjećate pjesme Krunoslava Cigoja i njegove sjajne domoljubne pjesme koju je napisao i skladao upravo Antun Kikaš. On nas je počastio svojim gostovanjem – kazao je prof. Đuro Vidmarović i o Rešetaračkom susretu pjesnika dodao:

Antun Kikaš i fra Šimun Šito Ćorić

 

Jedinstvena manifestacija

 

– Ovo je jedinstvena manifestacija, jer u Hrvatskoj nemamo ni jedno mjesto gdje se održavaju književni susreti književnika amatera Hrvatske i dijaspore. Ovdje su se okupili ljudi iz mnogo zemalja i nekoliko kontinenata. Fasciniran sam željom da čovjek dođe u Rešetare iz Kanade, Australije, Amerike i Južne Afrike da bi ovdje sat vremena slušao poeziju, pročitao svoj stih ili slušao kako drugi čitaju svoje pjesme. To je snaga poezije, koja je ovo prekrasno slavonsko mjesto, želim naglasiti, prema broju sudionika i prema dobroj organizaciji nadrasla Rešetare pa i Novu Gradišku. Susret je dobio nacionalnu razinu i mene s perspektive Društva hrvatskih književnika zanima što sada. Trebala bi se uključiti država svojim sredstvima, jer je ovo ipak jedan pogon, jedna organizacija koja zahtijeva ne samo truda već i financijskih sredstva. Ovdje je slučaj da jedno kulturno društvo potiče inicijativu internacionalnog karaktera. Zadivljuje da za to jedna općina ima razumjevanja usprkos svih poteškoća s kojima se suočava. Rešetari, danas smo čuli od načelnika, imaju samo 611 zaposlenih ljudi, a izdvajaju sredstva za ove pjesničke susrete – kazao je prof. Đuro Vidmarović.

 

Ljudi iz kulture i politike ne vide ovih susreta

 

– Dugo sma u kontaktu s ovim pjesničkim susretima i znam što se ovdje događa preko Hrvatskog svjetskog kongres i misija. Drago mi je da sam ove godine ovdje. Ovo je značajnije nego što ostavlja na prvi dojam. Rešetari su mali, a napravili su jednu važnu kulturnu stvar među našim narodom u domovini i izvan nje, koju bi trebalo imat na više mjesta. Predložio sam da ovo preraste u najmanju ruku u Slavonske susrete pjesnika, odnosno književnika u Rešetarima. Ovo je nadišlo male Rešetare. Ne treba se obazirati na to što možda hrvatski odgovorni ljudi iz kuklture i politike ne vide važnost ovih susreta. Ne moramo sve mjerit po tome koja je razina poezije, jedne ili druge knjige. Ovo su susreti koja prenose iskuistva s jednog kraja planeta do drugoga i povezuju se s domovinom. Nije lako doći iz Kanade, Amerike , Švicarske ili Švedske.

 

Jezik je glavni identitet jednog naroda. Oni čuvaju hrvastke korijene, oni su u kontaktu sa svojim djedovima i bakama. Moramo biti realni i reći da globalizacija strašno napreduje i ako ne budemo dobro pazili izgubit ćemo generacije naših ljudi, jer se većina Hrvata izvan domovine neće vratiti kući. To moramo biti svjesni. Oni će čuvati svoje korjene, znat će tko su, ali je sada do nas, do hrvatske države, i crkva tu igra veliku ulogu, roditelji najveću da daju potporu. O njima ovisi koliko će toj djeci usaditi potrebu da čuvaju svoje korijene sa svojom domovinom – kazao je fra. Šimun Šito Ćorić.

prof. Đuro Vidmarović i Antun Kikaš

 

Zaboravljeni šokački Hrvati

 

– Mi kao manjinski narod u Republici Srbiji teško ostvarujemo svoja prava. Naša krovna organizacija Hrvatsko nacionalno vijeće ne raspolaže sredstvima od Republike i Pokrajine. To znači da svih naših sedam sela sela šokačkih Hrvata u južnom Podunavlje je na neki način zakinuto jer ne dobiju sredstava. Imamo zamjerku i na Republiku Hrvatsku, našu matičnu domovinu, koja ne vodi dovoljno brigu o dijaspori. Ne radi se o velikim sredstvima. Kada govorimo o poeziji 300 primjeraka zbirke pjesama stoji 10 do 12 tisuća kuna. Ako Hrvatska to ne može dati za nekoga u dijaspori ronda je to žalosno. Zato su susreti u Rešerarima za svaku pohvalu, jer je to jedna mala sredina koja puno daje za nas koji živimo izvan Hrvatske – kaže Josip Dumenčić iz Bođana u Srbiji.

Petar Frano Bašić

 

Pohvale je dobilo i čelništvo općine Rešetari: Željko Kolaković, Zlatko Aga i Milka Perković

Related Post

HRVATI U DIJASPORI

Autor - 12/01/2013 0
Ponosni smo na stručnost kanadskih pravnica hrvatskih korijena Ane Katalinic i Diane Juricevic, te američkog Hrvata Tomislava Z. Kuzmanovica