ŠUGA

1518 0

Šuga je kontagiozna, kronična kožna bolest uzrokovana trajnim ektoparazitima (Arthropoda : Acari) iz porodica Sarcoptidae, Knemodocoptidae, Psoroptidae, Demodicidae i Cheyletiellidae.

 

Svojim izlučevinama (ponajprije izmetom) šugarci senzibiliziraju kožu, što dovodi do jakog svrbeža.

 

Kod životinja (za razliku od ljudi) parazitira nekoliko vrsta šugaraca. Kad govorimo o  š u g i  u   u ž em   s m i s l u ( scabies ), mislimo na invaziju šugarcima koji buše tunele u epidermisu (porodica Sarcoptidae kod sisavaca i porodica Knemidocoptidae kod ptica).

Obično stavljamo kao prefiks ime roda koji je uzrokovao šugu u užem smislu (sarkoptes -šuga, notoedres-šuga, knemidokoptes-šuga itd.).

 

P o d  š u g o m  u  š i r e m  s m i s l u podrazumijevamo invaziju šugarcima koji ne buše tunele u epidermisu, odnosno onima koji:

 

I. žive na koži (rodovi Psoroptes, Chorioptes i Cheyletiella)

II. žive u vanjskom zvukovodu (rodovi Psoroptes i Otodectes)

III. žive u tobolčićima dlake i lojnim žlijezdama (rod Demodex)

 

Uz ime bolesti stavljamo kao prefiks ime roda uzročnika, a na kraju dopisujemo životinjsku vrstu ili eventualno mjesto parazitiranja (psoroptes-šuga ovce, psoroptes-šuga vanjskog zvukovoda/kunića, horioptes-šuga konja itd.). Kod šuge životinja, kao i kod ostalih invazija ektoparazitima, promjene na koži nisu tipične.

 

ŠUGA U UŽEM SMISLU

Sarkoptoza (scabies/sarcoptosis, lat.)

 

Sarkoptoza je kronična, kontagiozna kožna bolest koju uzrokuju trajni ektoparaziti iz porodice Sarcoptidae, a karakterizira je intenzivan svrbež kod svih invadiranih životinja. Najčešći i najznačajniji šugarac iz porodice Sarcoptidae je Sarcoptes scabiei. Parazitira u epidermisu mnogih domaćih i divljih sisavaca, tobolčara i čovjeka. Kratko vrijeme može preživjeti izvan životinje. Zbog afiniteta prema određenoj životinjskoj vrsti, te zbog nemogućnosti njihova međusobnog razlikovanja, govorimo o varijetetima (Sarcoptes scabiei var. canis; S. scabiei var. bovis; S. scabiei var. equi itd.). Morfološki nije moguće međusobno razlikovati varijetete koji parazitiraju u pojedinih životinjskih vrsta. Kod mačaka (rjeđe kod pasa, kunića, afričkog tvora) šugu u užem smislu uzrokuje također jedan šugarac iz porodice Sarcoptidae, vrsta Notoedres cati, u zamorčića Trixacarus caviae.

 

Do prijenosa dolazi nakon direktnog kontakta s invadiranom životinjom, ali i indirektno (posredno) mašinama za šišanje, predmetima za timarenje, zajedničkim pokrivačima, pa i predmetima na pašnjaku. Brzo se širi u čoporu. Kod skupno držanih životinja klinički se najčešće manifestira zimi zbog aglomeracije i bliskijeg međusobnog kontakta, lošijih higijenskih uvjeta, slabije ishrane i eventualno drugih bolesti. Mogu postojati i asimptomatski invadirane jedinke.

 

Ženke sarkoptidnih šugaraca buše tunele u epidermisu i tamo u tzv. „džepovima“ odlažu jajašca. Nakon što izađu iz jajašaca ličinke odlaze na površinu tijela, a nakon toga opet ulaze u stratum corneum gdje se presvlače i hrane. Jedan ciklus (razvoj od jajašca do adulta-odraslog oblika) traje 2-3 tjedna.

 

KLINIĈKA SLIKA

Promjene počinju na dijelovima tijela koji su došli u kontakt s invadiranom životinjom ili predmetom, odnosno, najčešće kod svih životinja počinju na glavi, nakon toga slijedi generalizacija i širenje prema kaudalnom i distalnom dijelu tijela. Najočitiji je vrlo intenzivan svrbež, posebno noću. Životinje su nemirne, dlaka im je neuredna i bez sjaja, gube na težini jer slabije uzimaju hranu i ne spavaju noću; smanjena je mliječnost. Zbog nekontroliranog češanja upala kože se pojačava, a može doći do jačeg ozljeđivanja i stvaranja otvorenih rana. Nastaju papule, zatim vezikule koje lako pucaju. Životinja ima ekskorijacije i kraste zbog češanja, a dlaka ispada i pojačano je stvaranje prhuti. Koža gubi elastičnost, postaje deblja i stvaraju se nabori i raspukline.

 

DIJAGNOZA

Anamnestički podaci (promjene kod drugih životinja i eventualno vlasnika!) i osobitosti kliničke slike (jak svrbež) dovoljni su da se posumnja na šugu. Zbog sličnosti s mnogim drugim koţnim bolestima, jedini način postavljanja dijagnoze je parazitološka pretraga dubokih strugotina kože U mačaka se i koprološkom pretragom (flotacija zasićenom otopinom kuhinjske soli) može dijagnosticirati šuga.

 

Klinički znakovi često nisu u korelaciji s brojem šugaraca u epidermisu, pa za pretragu treba uzeti uzorke s više mjesta. U slučaju osnovane sumnje na sarkoptes-šugu i pored negativne parazitološke pretrage moguće je provesti jednokratno ex iuvantibus liječenje („terapijska dijagnoza“). U slučaju šuge, ubrzo dolazi do poboljšanja već nakon prvog tretmana. Nakon toga liječenje treba nastaviti prema opisanom protokolu.

 

LIJEĈENJE

Na trţištu postoji veći broj ljekovitih pripravaka registriranih za liječenje šuge kod domaćih životinja.

Tretman je moguće provoditi kupkama u akaricidu, koje svakako treba ponavljati (svakih 7-10 dana), minimalno 4 puta. Makrociklički su laktoni također dostupni na tržištu, kao peroralni, parenteralni, spot-on i pour-on pripravci.

Makrocikličke laktone uputno je ponoviti barem jednom (bolje dva puta) u intervalu od 7-10 dana. Liječiti uvijek treba sve životinje u kontaktu, a uputno je tretirati i pribor za timarenje, opremu i pregrade u nastambama (osim u slučaju primjene makrocikličkih laktona koji imaju produljeno djelovanje).

 

PROFILAKSA

Izbjegavanje kontakta s invadiranim ţivotinjama i dosljedno provođenje karantene.

 

ZOONOTSKI POTENCIJAL Sarcoptes scabiei (i Notoedres cati) imaju značajan zoonotski potencijal. U mnogih ljudi se nakon kontakta javlja osip praćen svrbežom na dijelovima tijela koji su bili u kontaktu s invadiranom životinjom (podlaktice, potkoljenice i trbuh), ali nikada nema karakterističnog razmještaja promjena kao kod “svraba” (uzrokovanog s S.scabiei var. humanus). Promjene prolaze bez liječenja za desetak dana nakon što prestane kontakt ili kad počne liječenje životinje.

Related Post

INTERDIGITALNE CISTE

Autor - 14/03/2012 0
Pododermatitis je češći na prednjim nego na stražnjim šapicama. Bolesna koža je otečena, crvena, javlja se eksudat (kao kod hot-spota),…

KIHANJE KOD KUNIĆA

Autor - 09/12/2012 0
Kihanje može uzrokovati alergija,infekcije gornjih respiratornih organa(dišnih puteva),opstrukcija žlijezde suznice u oku ili bakterija Pastorella multocida koja se može proširiti…

UMJETNO OSJEMENJIVANJE PASA

Autor - 01/09/2012 0
Umjetno osjemenjivanje pasa postala je rutinska metoda kako u svijetu, tako i kod nas.  Umjetno osjemenjivanje kuja najčešće se primjenjuje…