URINARNA INKONTINENCIJA PSA

1856 0

Inkontinencija urina predstavlja nemogućnost kontroliranja mokrenja, a može se javiti u pasa bilo koje dobi i spola. Najčešće je viđen problem kod starijih kuja, a osobito onih koje su sterilizirane. Mnogi faktori dovode do inkontinencije mokraće,

uključujući anatomiju, sterilizaciju, pasminu, dob, spol i težinu.

 

 

Najčešći uzrok inkontinencije je nesposobnost mehanizma sfinktera mokraćnog mjehura. Ovo stanje zahtijeva dugotrajno (do doživotno) liječenje ili kiruršku intervenciju. Čini se kako od inkontinencije više pate: psi stariji od 6 godina, sterilizirane ženke, srednje i velike pasmine pasa, pretili psi, psi koji boluju od neke bolesti. Aktivnost sfinktera mokraćnog mjehura regulirana je živcima kojima se svjesno i nesvjesno upravlja. Sfinkter obično ostaje zatvoren sve dok pas svjesno ne odluči da se mora pomokriti. No, ako je sfinkter “slab”, to je vidljivo curenjem mokraće. Iako kuja može i svjesno mokriti dogoditi će joj se da joj mokraća curi.

Kako ne postoji jedinstveni način liječenja za sve slučajeve, poostoji nekoliko načina rješavanja ovog problema:

 

1. Promjena načina života – pse koji su pretili obično je teže liječiti, stoga bi najprije trebalo poduzeti mjere smanjenja tjelesne težine. Također, kako u ranoj fazi inkontinencije psi uriniraju kad se umire i leže, trebalo bi izvesti psa u šetnju da se pomokri što kasnije navečer.

 

2. Kirurški – kako postoji nekoliko kirurških zahvata kojima bi se trebalo popraviti stanje, najbolje se posavjetovati sa Vašim veterinarom o mogućnostima, vremenu oporavka, prognozi i mogućim komplikacijama.

 

3. Lijekovima – najčešći je način rješavanja ovog problema, a uključuje tretiranje hormonima i simpatikomimeticima. Estrogeni se koriste već mnogo godina, ali često imaju nuspojave. Nedavno su više u upotrebi estrogeni kraćeg djelovanja. Simpatikomimetici – najčešće upotrebljavani je fenilpropanolamin (Propalin sirup, Vétoquinol). Propalin je registrirani lijek za upotrebu u veterinarskoj medicini za liječenje urinarne inkotinencije u pasa, a naročito onih steriliziranih. Nije hormonalnog porijekla, a pojačava tonus sfinktera i ublažava simptome urinarne inkontinencije stimuliranjem alfa adrenergičnih receptora u uretralnom mišiću. Daje vrlo dobre rezultate, a nuspojave su vrlo rijetke. Jednom kada se funkcija mokrenja ustabili, dnevna doza lijeka se može smanjiti na onu koja je jednako učinkovita. No, u vrlo rijetkim slučajevima s davanjem lijeka se može u potpunosti prekinuti.

 

Istraživanja provedena davanjem Propalina dulje vremena (od tri mjeseca do tri godine) pokazala su: 100% vlasnika zadovoljni su preparatom, 95% zadovoljnih lakoćom davanja preparata psima, 92% pasa dobro kontrolira mokrenje, 86% vlasnika održava psa na manjoj dozi od početne. Kad koristite Propalin prema preporučenoj dozi od Vašeg veterinara, brzo se primjećuje znatno poboljšanje funkcije mokrenja. Kako se povećava tonus sfinktera, poboljšanje stanja bi se trebalo nastaviti još kroz izvjesno dugo vremena. Ako se stanje ne popravi za oko mjesec dana, kuju bi trebalo ponovo pregledati.

Prema istraživanjima, nakon 7 dana tretiranja Propalinom, 55% vlasnika primijetilo je normaliziranje funkcije mokrenja. Nakon 28 dana, više od 85% pasa nije pokazivalo simptome inkontinencije.

Smatra se, kako se nakon primjene Propalina u relativno kratkom vremenskom periodu omogućuje normaliziranje funkcije mokrenja u kuja. Prema preporukama proizvođača za velike pse potrebna doza iznosi 1,5 mg na kg tjelesne težine dva puta dnevno, što iznosi 0,75 ml na 25 kg tjelesne težine. Ako je klinički odgovor slab, početnu dijagnozu bi trebalo razmotriti. Za učinkovitost vrlo je bitno da on bude davan prema preporučenoj dozi. Propuštene doze poništavaju učinak preparata.

Fenilpropanolamin dokazano psi dobro podnose. Rađena su istraživanja, gdje nisu uočene znatne razlike između kontrolne placebo grupe i one koja je dobivala Propalin. Dodatno, u istraživanju toksičnosti Propalina gdje se psima davala 5 puta veća doza od preporučene kroz 13 tjedana nisu uočene promjene uzrokovane lijekom (hematološki nalaz, pretraga urina i aktivnosti enzima). Tako se smatra kako je siguran za dugotrajnu upotrebu. No, kod dugotrajnog davanja lijeka, potrebno je ipak povremeno napraviti kontrolu, tj. procijeniti da li se primjenjuje odgovarajuća doza lijeka ili je potrebno primijeniti drugi režim davanja. Kontrolu je svakako potrebno napraviti iz razloga što se u međuvremenu mogao pojaviti još koji problem koji uzrokuje inkontinenciju (npr. upala mokraćnog sustava).

Vaš veterinar će Vas savjetovati o dozi lijeka koja će biti učinkovita za Vašu kuju, a također je vrlo bitno raditi redovite kontrole stanja. Dugoročno gledano, lijek nema neželjenih posljedica na organizam psa.

Related Post

UŠNA ŠUGA KOD KUNIĆA

Autor - 11/11/2012 0
Psoroptoza je kronična, kontagiozna bolest kože (i vanjskog zvukovoda) biljoždera, koju uzrokuju trajni ektoparaziti, šugarci iz porodice Psoroptidae, roda Psoroptes.…

KRPELJI – PRENOSITELJI BOLESTI

Autor - 16/04/2012 0
Piroplazmoza ili babezioza je zarazna, nekontagiozna bolest, izazvana krvnim parazitom Babesia spp. U nas se kao najčešći uzročnik bolesti u…

KONJUKTIVITIS

Autor - 03/01/2013 0
KONJUKTIVITIS je upalaočnespojnice.Očnaspojnica (konjunktiva) je prozirna, glatkaisjajnasluznicakojapovezujestražnjupovršinuvjeđaiočnujabučicu.