Postade ona tako njemu desna rukica. Sjena koja ga vjerno slijedi. Kuda lijepi Ivo vitez od malo vitra, tu i vitezica velereda zlatnih jaja bjeloglavog supa Suzana–Suzica. Kuda on okom ona skokom! Hop! Trubadur pronašao trubu! Zajedno deklamiraju milolažne domoljubne litanije! Tako on tada, naočiti plemeniti vitez Ivo od malo vitra postade velmoža i vrhovnik pa on
Iza sedam mračnih gora i sedam dubokih slanih sinjih mora u začarobiranoj čudesnoj zemljici Kifla–landiji bio i živio te vladao u to davno davno staro dobro vrijeme presvijetli svemoćni i u svemu hvaljeni velmoža i vrhovnik Mrkogled. Čovjek je to čeličnog ledenohladnog smrznutog lica oštrokljunog kobca – jastreba kokošara. Tada su zemljom arčile i tutnjale
Odgovor Bimbastom koji nema hrabrosti potpisati se i svoje stavove javno iznijeti Nisi bio na prosvjednom skupu, ali si čuo od drugih, toliko izljeva mržnje, čak kažete da je Milošević bio amater u usporedbi sa mnom. Ako je Milošević kao amater pobio ili je kriv za smrt najmanje 150.000 ljudi što bi tek napravio da
Sve naše nacionalne izmišljotine, priče, bajke, basne i ostala pučka naklapanja i prenemaganja imaju isti ili sličan uvod i početak, kao – iza sedam gora i sedam sinjih mora bla…bla..truć… U pradavno vrijeme u doba vila i vilenjaka, satira i zlih vještica, kada su curili potoci meda i mlijeka, a plotovi opleteni finim domaćim kobasicama
Poštovani kolega Samardžiću, Na Vašem portalu NOVAGRA.HR u srijedu, 1. lipnja ove godine (10:51 sati) objavljen je tekst s nadnaslovom „SKUP POTPORE GENERALIMA“ i naslovom „Osuđen postupak branitelja koji su sjedili u kafićima.“ U podnaslovu teksta stoji: – HTV ima subotom
Piše prof. Ante Vukšić Nakon devetsto godina podređenosti, čestih ratova pa i građanskih, prolijevanja krvi za tuđe interese, nakon mnogih diktatura, ideološko-političkih sukoba i krvavog Domovinskog rata, hrvatski narod je konačno uspio ostvariti neovisnu i međunarodno priznatu državu. Zasluga za ovo veliko djelo pripada
– Nitko nema što Hrvati imadu poniženu i opljačkanu djedovinu i traljavu nesposobnu vladu… Tužno i čemerno zagudio i zajaukao moj prika vrljavi bać’ Iva zvani Papuroga usred pustare naše zbiljne propasti. U vrzinom kolu optimističnih blejanja iz ovčarnika banskih dvorana. Doista imamo egzemplarnu frankenštajnski skrpanu koalicijsku štrc-mrc kumpaniju. Bratiju opće propasti. Zbrčkanu zbrda-
Negdje u proljeće 2009. godine došla mi je pod ruku knjižica Nade Čakar i Vlatke Sakar: Iz drugog kuta“, u kojoj ima mnoštvo članaka i briljantnih razmišljanja ovih vrsnih intelektualki koje zagovaraju praktična znanja a kritički se osvrću prema pustim teorijama. Ne samo da briljantno razmišljaju, one resko kritiziraju naš edukativni, ekonomski i politički
Politički sam nepismen i sretan sam zbog toga, vjerujem u čovjeka i Boga, politika mi je mrska jer nikad nije cista iako na prvi pogled od čistoće sva blista, no kako izgleda morat ću i ja u političke vode zagaziti, sa mnogima zaratiti, ne zato jer sam željan politike ili zato sto od politike očekujem
„….čini se da i naše psihološko “ja” raspolaže nekim sredstvima kojima se brani od raznih psihičkih povreda, a to su obrambeni mehanizmi ličnosti ili, kako ih neki nazivaju, ego-mehanizmi. Razni psiholozi navode različit broj takvih obrambenih mehanizama, a ovdje ćemo spomenuti samo neke najvažnije: a) Kompenzacija. – Prvenstveni je zadatak ovog mehanizma obrana ličnosti od
Bije nas glas da smo inertni i nepoduzetni, da se previše oslanjamo na državu koja nam je dužna riješiti naše brige. Ako je tako, znamo li zašto smo takvi, zašto smo inertni i nepoduzetni? Ima mudraca koji kažu da je za to kriv komunizam (u kojem nismo nikada živjeli), odnosno socijalizam s ljudskim likom. Ne
4. dio: Uglavnom je neprijateljska artiljerija djelovala prva, a onda bi krenuo tenkovsko – pješadijski napad. Nekako je napad najčešće počeo oko osam ujutro, valjda nakon doručka, granate su padale ko’ blesave, onda bi se čulo paljenje tenkova i oklopnih vozila, što je bio znak da se pripremimo za obranu. Tenk, transporter, pa neprijateljska pješadija koja
Naočita i naročita naša ovčarica, mila pastirica, bijela golubica i srdašcu prirasla nam ljupka lutkolika majčica Bjelokapica ispustila je niz bisernih suzica niz odnjegovano nježno lice. Zaiskriše i zacakliše se brižne okice čarne. Cvrkuće cvrkutom samo poželjne milolažne ružičasto isfarbane glasiće. Gladno nam uho upija umilne šećerlemaste melodične uzdahe sreće i zadovoljstva.
Zorica Lalić Pokladni dani odnosno mačkare su običaj gdje se pogansko ili staroslavensko nasljeđe prepliće sa kršćanstvom. U Slavoniji su se pokladni običaji vrlo dobro očuvali, a o njima su svoje zapise ostavili Luka I. Oriovčanin i Matija A. Relković. Obojica u svojima bilješkama osuđuju Slavonca zbog održavanja tih
Evo na samom smo rubu! Na rubu provalije. Na rubu pameti, uz to! Pod nogama zjapi ambis. Crna rupa ispod nas. Bezdan očaja. U dugim i predugim tužnim i vrućim ljetima vucaraju općinstvo, vozikaju i sanjkaju po suhom. Ljuljaju nas nježno na suludom klatnu. Na klackalici beznađa. Čas gore, čas dolje, onda tamo pa amo.
