KIP DOMOVINE A.D. 2011. – (DIO SEDMI: FATA MORGANA CROATICA)

503 0

– Nitko nema što Hrvati imadu poniženu i opljačkanu djedovinu i traljavu nesposobnu vladu… Tužno i čemerno zagudio i zajaukao moj prika vrljavi bać’ Iva zvani Papuroga usred pustare naše zbiljne propasti. U vrzinom kolu optimističnih blejanja iz ovčarnika banskih dvorana. Doista imamo egzemplarnu frankenštajnski skrpanu koalicijsku štrc-mrc kumpaniju. Bratiju opće propasti. Zbrčkanu zbrda-

zdola, s kolca i konopca, od zla oca doktora Ive von Salzuburgera od malo vitra i previše putra (na glavi), do premile suosjećajne i suzicama sklone, srcedrapateljice majčice nalickane i kičozno-đinđuvastim brošekima okićene i urešene prodavačice slađahnih iluzija.

E pa zavirimo malčice u pljačkoljubno zaudarajuću utrobu, drobinu spomenute kumpanije, bulumente bahate koalicijske sklepotine. U gnijezdo jata sivih ‘tića, mafioza i krimića.

Sirota krčmarica iz barokne birtijetine u sjeni prastarih krovova „KRČMA KOD PROPALOG DOMOLJUBA I ORTAKA MU“, razletjela se brdinama i dolinama sretne i lijepe nam naše Arkadije. Toči i razlijeva mirišljivu vodicu. Usput servira pljesnivu demodiranu bofl konfekciju i snove iz sanjarice svojih podrepica i čankolizaca, osvjedočenih trabanata dr. Ive von Salzburgera.

Iz vradžbina i gatanja tih zbrčkanih sanjalaca razvidno je da nam po lijepoj našoj sve cvjeta – divota jedna! Posebno gospodarstvo. Poput balege na kiši!

Čopori bjelosvjetskih poduzetnika, investitora, ulagača i ulagivača od Arktika do Patagonije, od Papue Nove Gvineje do Tunguzije nahrupili. Navala na Trg sv. Marka. Nešto neviđeno! Novo zbrzano imenovani Mile – Miloš Pastorak crkava od silna posla. Upada od umora. Glavu ne diže. Nema vremena da se popiša. Svi žarko žele ulagati u naš Eldorado. Eh mila majčice kad’ nam se opet posreći, da naše napunimo crne torbe, pa tajne odaje i račune na Djevičanskim otocima! Da napunimo džepove našim odanim i podobnim ortacima! Bratiji našoj kradljivoj!

Rečeni prevrijedni zbrzano uhljebljeni Mile – Miloš Pastorak, velikodušno će sve biznismene smjestiti i ugostiti u svojim brojnim odajama i u mali milijun stanova, apartmana, garaža itd… Da se ljudi ugodno i dobrodošlo osjećaju, kada ih Mile – Miloš Pastorak bude za ruke vodio po poslovnom raju. Brzotrzajno uglazbljenje Miloga – Miloša Pastorka u koalicijski tamburaški bend isčarobirao je čuveni vrač velenadsavjetnik krčmarice i pipničarke Bjelokapice, jajoglavi vanzemaljac, Elien Škembro. Taj karikaturalni egzemplarni lik, poznat kao neman, kuga i kolera pretvorbe i privatizacije u devedesetim pljačkonosnim godinama.

Mešetar i kleptoman koji na jednom derneku velikog nam Tate mažnjava i u gaće trpa, sprema flašu nekog skupog viskija. Ta golema elementarna nepogoda od čovjeka, pedalj muža lakat lopova, smuca se i vucara kao vampirska utvara salonima i odajama koalicijske menze. Koliko još ovakvih šamana Škembri baulja i tulumari po ovoj našoj jadnoj suznoj dolini!!!

A sada da se prišuljamo i priškiljimo na trenutak kroz ključanicu u odaje vanjskopolitičkog vešeraja i šlamperaja.

U toj špajzi svega i svačega, glavni je trafikant priučeni zelembać tek mutirajući križanac homo sapiensa i papagaja. Njemu je čuveni doktor Ivo von Salzburger, milujući mu zlaćanu kosicu, blagoslovno vezivao hadezeovu pionirsku inicijacijsku svilenu maramu oko nejakog vrata. Taj nadobudni ćurlikavi svat sada samo kokodače nabubane i nabiflane fraze iz birtije koalicijske kumpanije, naučene na šegrtskom analfabetskom kratkom tečaju iz diplomacije nesuvislog smijuljenja, dobrohotnog tapšanja po ramenu. Kada mu je i duhovni tatica prolio sirće i roknuo među sitne gaćare i kokošare, mladac trafikant se prvi balegama nabacio na lik i djelo svoga dobročinitelja… E pa tko tebe masnom foteljom i debelom sinekurom ti njega opleti govnima!

Kum Mata Fićura kaže da ga naša izvanjska politička i diplomatska šlamperacija podsjeća na seoskog poluidiota kilavog Braju, koji svima sve obećava, smije se k’o kobila na mraz, a uz to svima pokazuje – golu guzicu!

I opet vrljavi bać’ Iva zvani Papuroga stalno u sebi mrmlja neke svoje litanije: … i sačuvaj i oslobodi nas, kuge, gladi, rata i veliki’ Hrvata… molimo te…

Doista kud god se okreneš ispadne ili iscuri poneki veliki Hrvat. Čas odavde, čas odande. Pritisneš puce i on na feder iskoči. Hop, evo ga! Puna ih je kapa! Pun kufer! Veliki, veličanstveni, velečasni, neporočni, junačine. Svi važni i zaslužni. Traju li traju od stoljeća sedmog. Nikako da se pohabaju.

Za nas male, malecke sićušne i minijaturne, jedva vidljive, žgoljave hrvatčiće treba mikroskop da nas primijeti kakav velevažni domoljubni Hrvat. Sitničarija mi smo jadna. Mrvice na trpezi obilja veličajnih domoljuba. Moraš biti jako jako oprezan, da te neka gromada od Hrvatine ne prignječi. Zdrobi kao smrdljivog martina, bagudu nekorisnu. Pucketneš pod lakiranim cipelama uvaženog velesjajnog Hrvata od formata. Na crnoj zemljici od mini hrvatčića ostane samo flekica. Sičušna razmazotina. I gotovo!

Odjednom iznebuha nastade neopisiva strka, gungula, vika i dreka među velikim Hrvatima, zaslužnim domoljubima. I pitanja su velika!

Tko je sve izjavljivao žarku i vječnu ljubav čuvenoj planetarno poznatoj staroj vještici Dragici Hagici iliti Karlici del Morte? Tko je s tom pohotnom naboranom babetinom i koliko puta bludničio i bludno griješio? Ta ofucana coprnjača slavodobitno je redovito na svojoj metli dojahala među birano društvo velikih Hrvata.

Oni, ti bajni megahrvati, osvjedočeni domoljubi u općoj su se euforiji utrkivali tko će bakicu što nježnije i umiljatije pomilkiti po guzi veličine politrenog lončića. I sada, kada se iz te pervezne podguzničke ljubavi iskopililo kilavo ružno haško nedonošće nasta jauk i škrgut zuba.

Opća panika!

Zaprepaštenje!

Tko li je samo tata toj apokaliptičkoj nakazi?

Demonstracije, govorancije, mlataranje barjacima.

Domoljubive velike i još veće hrvatine žele nešto i udućaniti u vlastite torbake.

Neki hvataju po zraku nečastive!

Naša posla!

Zna se!

A rješenje ove zbrke je u već poslovičnoj domotvornoj hadezeiziranoj mantri čuvenog starog prefriganog nakostriješenog lisca:

Uočiti!

Locirati!

Uhititi!

Transferirati!

I to je to!

Tu je još puno tatica, tateka, očeva, očuha i pokoja mamica. Skandalozno brljivo, ulizivačko – podguzničko bratstvo korumpiranih likova.

A znaju se i kumovi.

Doduše iz potajice.

To su milostivi lordovi iz imperijalnih otočja.

Smijulje se. Trljaju ruke i češući svoje smrdljive imperijalne perike, opet su tamo nekim urođenicima iz balkanskih vukojazbina uvaljali pušionu svoje imperijalne lukavosti: glođite se međusobno!

Bravisimo!!!

A Mata Fićura stari seoski drveni filozof ispali k’o iz topa: e pa tko se u posije miješa – krmci ga požderu!

Lipo vas poštiva i štima stari Šokac Toma Didim poznat kao baj’ Stipa zvani Baguda.

Još usput:

Osobe i događaji ovdje opisani slučajno su slični s nekima u stvarnosti.

Related Post

INERTNOST I PODUZETNOST

Autor - 27/03/2011 0
Bije nas glas da smo inertni i nepoduzetni, da se previše oslanjamo na državu koja nam je dužna riješiti naše…