Dobro organizirane, sve bolje naoružane, sada već i dobro obučene specijalizirane formacije Hrvatske vojske ne samo da se uspješno brane, nego i uzvraćaju. Branitelji Nove Gradiške za agresora su neprelazan bedem. Neprijatelj stoga
oštricu napada pretvara u osvetu i odmazdu na civilima i njihovom imovinom. Nova Gradiška svakodnevna je meta njihovog topništva.
Ne prestaje nasrtati na položaje naših branitelja na cijeloj crti bojišnice, od Save na jugu do Psunja na sjeveru. Sredina je studenog 2011. godine.
Iako se na bojištu vode žestoke borbe, s neprijateljem se i dalje pregovara. Vojne i civilne vlasti u iz Nove Gradiške pregovaraju s banjalučkim korpusom o zamjeni zatočenika. Kako priopćava Općinski krizni štab, pregovori su došli u završnu fazu. Po načelu svi za sve hrvatska strana traži 24, a neprijateljska 14 osoba. Vode se pregovori o oslobađanju 130 civila iz sela oko Stare Gradiške. Zatočenici su zamijenjeni 13. studenog u Davoru. Zamijenjena su ukupno 34 zatočenika, iako se očekivalo da će biti oslobođeno šezdesetak osoba. Pregovarač Banjalučkog korpusa Milutin Grujčić tvrdio je kako ne zna gdje su ljudi koje traži hrvatska strana.
Nova Gradiška se sustavno razara, a Novogradiščani su u podrumima.
Život opasnosti izlažu i pripadnici Vatrogasnog voda. I oni su među herojima rata. U vrijeme topničkih napada iz zrakoplova gasili su požare na stambenim objektima, Eltingu, DOP-u „Stjepan Sekulić Jucko“, „Slavonija-radinosti“, Ininoj benzinskoj crpki, prostoru organizacije Crvenog križa i Caritasa ter na gradskoj pekari. U gašenju požara dva su vatrogasca ozlijeđena, a jedan se otrovao ugljičnim monoksidom.
Pune ruke posla ima Narodna i Civilna zaštita.
Borbe na novogradiškom bojištu ušle su u četvrti mjesec.
U zapovjedništvu obrane Nove Gradiške drže da su hrvatski branitelji sada spremni odgovoriti agresoru na svaki njegov napad istom mjerom, pa i žešće, po svim njegovim uporištima iz kojih napada Novu Gradišku i prigradska naselja. Na bojištu to znači da neprijatelj trpi znatne gubitke. Dva tenka, jedno oklopno vozilo i ti kamiona s ljudstvom uništili su hrabri hrvatski branitelji. Dosta je ranjenih i među hrvatskim braniteljima. U jednom danu u novogradišku bolnicu dovezeno je 19 ranjenih boraca.
Iako su Novogradiščani često u skloništima, Nova Gradiška kao grad funkcionira sa svim za život vitalnim djelatnostima. Zračne i opće opasnosti najavljuju se svakodnevno po nekoliko puta, a agresor naizmjenično iz svojih uporišta gađa grad i prigradska naselja. Haubice, topovi 130 mm, višecjevni raketni bacači i tenkovski topovi usmjereni su prema Novoj Gradiški. Svoje smrtonosne terete prazne iz Mašićke Šagovine, Dragalića, Medara, Gornjih Bogićevaca i s bosanske obale Save. Svakodnevna opasnost su i zrakoplovi koji sada lete na većim visinama plašeći se naše protuzračne obrane.
U srijedu, 13. studenog 1991. godine, srpski borbeni zrakoplovi izbacili su snopove svjetlećih raketa. Strojnicama su pucali i raketirali željezničku postaju Staro Petrovo Selo i Novu Kapelu, gdje je oštećeno nekoliko vagona. Namjera agresora bila je učiniti nesigurnim ili čak onesposobiti, jedini željeznički pravac koji je iz Nove Gradiške vodio prema Zagrebu.
Devedeseti ratni dan, 15. studenog 1991. godine, na novogradiškim bojištima vojni analitičari će sigurno ocijeniti uspješnim za hrvatske branitelje. Neprijatelj je bez uspjeha pokušavao, najprije artiljerijom, a potom uz pomoć tenkova, uzdrmati crtu naše obrane.
Počelo je jutarnjim napadom na Gorice gdje su hrvatski artiljerci žestokom vatrom potisnuli Uzelčeve tenkove i četnike prema Donjim Bogićevcima. Tijekom dana žestoke minobacačke i topničke borbe vodile su se na cijeloj crti bojišnice. Naše obrambene snage zadržale su inicijativu na bojištu, izvršile kvalitetne pomake na pojedinim dijelovima bojišnice i onemogućile agresoru protuudar pješaštvom.
Agresoru je ostalo jedino topništvo, i to ono dalekometno, da se osvećuje na civilima pokušavajući na taj način izravnati račune s hrvatskom vojskom. Napao je Novu Gradišku iz svojih uporišta na bosanskoj obali Save. U najnovijim razaranjima ponovo su najviše stradale obiteljske kuće. Cijeli dan zrakoplovi sdu nadlijetali područje općine pa su sirene šest puta oglasile zračnu i opću opasnost. Zrakoplovi su borbeno djelovali dva puta: u istočnom dijelu općine kod Batrine uz željezničku prugu Nova Kapela – Požega jedan je ispustio bombu „krmaču“ koja nije uzrokovala veću materijalnu štetu; u večernjim satima drugi je zrakoplov kod Visoke Grede ispustio kazetnu bombu, ali ni ona nije učinila veću štetu.
Borbe na novogradiškom bojištu ušle su u četvrti mjesec.
