U petak, 28. rujna, u povodu blagdana sv Rafaela,
zaštitnika katoličke bolnice na Strmcu, požeški biskup, Antun Škvorčević, u zajedništvu s desetak svećenika, predvodio je u bolničkoj crkvi svečano euharistijsko slavlje njezine posvete. Uz braću Bolničkog reda sv. Ivana od Boga, na čelu s provincijalom fra Gianpietrom Luzzatom i savjetnicima, koji su osnivači i vlasnici Bolnice, bili su djelatnici i pacijenti te drugi uzvanici. Riječi dobrodošlice uputio je fra Dario Vermi, upravitelj Bolnice i prior samostana. Biskup je u uvodu izrazio zahvalnost Bogu i milosrdnoj braći, posebno provincijalu, za podignutu Bolnicu i crkvu koja se posvećuje, za njihov dolazak iz Italije, kako bi sudjelovali u ovom svečanom činu.
„ Došli smo zazvati Božji blagoslov na ovo zdanje, da svi koji budu u nj dolazili moliti, budu zagrljeni Božjom ljubavlju, te da osjete da nisu sami u svojim bolima i patnjama, da u njima trpi Isus Krist, Božji Sin“, naglasio je biskup. Uslijedio je obred blagoslova vode, škropljenja zidova nove crkve i nazočnih vjernika, na spomen njihova krštenja.
Biskup je na početku homilije ukratko ispripovjedio svoje iskustvo s oboljelima od PTSP-a, koji su mu u određenom trenutku rekli kako im je dosta tableta i kemije, u uvjerenju da im u njihovim problemima može pomoći ono što kao lijek ulazi u njihovo srce i dušu, da trebaju Boga. Povezao je to s prvim biblijskim čitanjem iz Nehemijine knjige te kazao da se slično dogodilo židovskom narodu u teškim vremenima sužanjstva, da su mu u nastojanju oko liječenja rana i obnove pristupili svećenik Ezra i namjesnik Nehemija te čitali Knjigu Zakona, podsjećajući ga na savez sklopljen s Bogom, na riječi Božje koje, kad uđu u njegovo srce i život, liječe njegove duboke traume. „Samo Bog može pomoći čovjeku kad se u njegovu srce nastani mrak“, istaknuo je biskup. „Ova bolnička crkva, koju posvećujemo, podsjeća bolesnike i sve druge, koji će u nju svraćati, da je čovjek biće srca, koje čezne za Bogom, koji je njegovo sve. Ona podsjeća na Božju ljubav, koja svjedoči da čovjek nije osamljenik u svojim patnjama i bolima. Na to osobito podsjeća oltar na kojem se u euharistijskom slavlju obnavlja Isusova žrtva ljubavi na križu, kojom nas je uključio u Božanski život. Svaki od nas svojim je krštenjem smješten u zajedništvo Božjeg života, koje se ovdje na zemlji ostvaruje u Crkvi te nas ova crkva podsjeća i na tu činjenicu. Ona je središte bolnice, jer govori čovjeku Božju istinu o njemu i jer se u njoj po svetim otajstvima ostvaruje ono što samo Bog s njim može“, naglasio je biskup. Tumačeći evanđelje, rekao je kako Isus, istjerujući trgovce iz hrama, snažno upozorava na vrijednost čovjekova tijela kao hrama Božje prisutnosti, i da je ljudsko tijelo u njegovu uskrsnuću odjeveno u besmrtnost, doseglo svoju konačnost i puninu. Biskup je kazao kako bi tu istinu vjere trebali imati na umu jednako bolnički pacijenti kao i djelatnici i da u čestoj svetoj pričesti, koju će primati u posvećenoj crkvi, postaju dionicima te Isusove proslave.
Uslijedila je litanijska molitva svih svetih a potom obred pomazanja oltara i dvanaest križeva na stijenama crkve svetim uljem, paljenja tamjana na oltaru, kađenja crkve i nazočnih vjernika, urešavanje oltara svijećama i cvijećem te paljenja svjetla u znak Isusove uskrsne prisutnosti u euharistiji.
Na kraju misnoga slavlja biskup je zahvalio svima koji su doprinijeli ljepoti slavlja, posebno župnom pjevačkom zboru iz Davora. Zahvalio je osoblju za trud koji ulaže u služenju bolesnicima. Svima prisutnima, posebno bolesnicima i djelatnicima Bolnice, čestitao blagdan svetog Rafaela, njihovog zaštitnika.
Tekst i fotografije: Višnja Mikić
