BOLNICA „SV. RAFAEL“

2021 0

STRMAC, 5. listopad 2012. – U psihijatrijskoj bolnici „Sveti Rafael“ na Strmcu, kod Nove Gradiške, koju vode milosrdna braća sv Ivana od Boga, u četvrtak, 4. listopada, održan je simpozij palijativne skrbi na temu „Kvaliteta života i skrbi u

terminalnoj fazi bolesti“. Skup su pozdravnim riječima i upoznavanjem s radom bolnice, otvorili ravnatelj bolnice, prior, otac Dario Vermi i njegov zamjenik, dr Igor Ferenčina. Uslijedila su kvalitetna predavanja, a prvo, „Bijela knjiga o standardima i normativima za hospicijsku i palijativnu skrb u Europi“ održao je prim. dr.sc. Zoran Lončar, zamjenik ravnatelja HZZO-a. On je upoznao s razinama palijativne skrbi: s palijativnim pristupom i specijalističkom palijativnom skrbi. Naglasio je kako Svjetska zdravstvena organizacija snažno potiče ideju palijativne skrbi kao integralne sastavnice zdravstvenog sustava svake države. Stoga je zadatak nacionalne strategije formulirati mjere za njezin razvoj i funkcionalnu strategiju. Hrvatska je na početku ovog velikog zadatka.

O liječenju maligne boli govorila je mr.sc. Lidija Fumić Dunkić spec. anesteziolog. Spomenula je kako je u Hrvatskoj svake godine između 20 i 30.000 novooboljelih od neke vrste karcinoma. Maligna bol sastoji se od dvije komponente: kontinuirane i izbijajuće. Pojam totalne karcinomske boli uveden je šezdesetih godine prošlog stoljeća, osnivanjem prvog modernog hospicija u Engleskoj. Komponente totalne karcinomske boli su fizička, psihička, socijalna i duhovna. U okviru duhovne boli, pacijenti mogu biti puni srdžbe, sukoba sa samim sobom, traženja značenja i cilja. Multidisciplinarni pristup liječenju maligne boli posljedica je suradnje liječnika u ambulanti za liječenje boli, liječnika obiteljske medicine, medicinske sestre, duhovnika, psihijatra itd. Sve to unaprjeđuje kvalitetu života i umanjuje strah bolesnika od smrti, boli i patnje.

 

O tijelu, koje zahtijeva poštovanje, predavanje je pripremila Maristela Šakić, dr.med.spec. u bolnici na Strmcu. Istaknula je kako je ljudsko tijelo sredstvo komunikacije. Tijelo je mjesto proslave Boga. Bog nas susreće u hramu ljudskog tijela. Novorođeno dijete, potpuno bespomoćno, komunicira tijelom. Stari, onemoćali, smrtno bolesni ljudi, ponovo se vraćaju komunikaciji tijelom. Tim, koji radi u palijativnoj skrbi, uvijek iznova mora misliti o o komunikaciji tijelom. Izraz lica, dodir i pogled osoblja, lječidbena su komponenta za nemoćno i bolno Božje stvorenje, koje, poput djeteta, očekuje prihvaćanje. Takvo tijelo nema snage uzvratiti , ali uvijek može i zna osjetiti.

Na temu „Slušanje i komuniciranje u zadnjoj fazi života“ govorila je Anna Lisa Frigo, dr.med. liječnica palijativne skrbi u onkološkom centru bolnice iz Monfalconea u Italiji, koordinatorica Udruženja Italije za palijativnu skrb (regije Friuli Venezia Giulia). Ona je govorila i o duhovnoj i vjerskoj dimenziji na završetku života. Pronaći prostor, u kojem na vlastiti opstanak uspjevamo gledati na način, bez da padnemo u očaj radi približavanja kraja, izazov je koji lakše nalazi odgovor kada se nalazimo u nazočnosti nekoga tko nas može saslušati, pomoći nam da kažemo sve ono što nam je važno i lijepo, što ostaje… Ne uvijek, ali pod plaštem pripadnosti vjerskom uvjerenju, postoji jedna zrelost, radi koje bolest tada istiskuje navike, običaje i površno utješne riječi.

 

Jedna od tema simpozija bila je i „Podrška bolesniku kroz terapeutsku ulogu obitelji u liječenju“. O tome su govorile Renata Marđetko, magistrica palijativne skrbi, koordinatorica Centra za koordinaciju palijativne skrbi grada Zagreba i Olivera Tomas, dipl soc. radnica mobilnog tima za palijativnu skrb FSR Zagreb. Naime, neizlječiva bolest jednog člana, svojim dugotrajnim ili teškim tijekom, ostavlja brojne posljedice na obitelj kao cjelinu, ali i na pojedinca. No, obitelj može, uz određenu pomoć, imati terapeutsku ulogu i učinak na tijek bolesti i života bolesnika. Tako bolesnik, s dobrom podrškom od strane obitelji, ima sigurnost i osjećaj da nije napušten u svojoj bespomoćnosti. Također, educirani volonteri, svojom brigom, posjetima i pomoći u kući, mogu pružiti obiteljima, prije svega, osjećaj da postoji još netko kome se mogu obratiti i tko će ih razumjeti.

O sveobuhvatnoj procjeni potreba bolesnika, a onda i o dostojanstvu bolesnika i „Listi prava umirućeg“, na Strmcu je govorio dr Agostino Mascanzoni, iz talijanskog hospicija „Tvoja druga kuća“, iz Belluna. Rekao je kako je neizbježna pretpostavka za jedan svjestan i samostalan izbor, pravo bolesnika da ispravno bude informiran o svojoj dijagnozi, o budućem razvoju bolesti, o mogućim dijagnostičkim i terapeutskim alternativama, o njihovim troškovima i koristima. Rađa se nova svijest potrebe umirućeg bolesnika i primjerenijeg odgovora na nju. Da bi se ojačala ta svijest, Etičko povjerenstvo Floriani zaklade iz Milana osjetilo je potrebu za izdavanjem knjige „Lista prava umirućeg bolesnika“. Ta lista je prvi korak jednog teškog puta, koji će staviti u raspravu navike i stavove, dominantne u tradicionalnoj mediocini, da bi se došlo do nove svijesti i jedne nove kulture umiranja, naglasio je Mascanzoni.

 

Svoja iskustva u radu, na simpoziju iznio je i Tim s odjela paljativne skrbi bolnice „Sv Rafael“ na Strmcu. Palijativna skrb je pristup koji poboljšava kvalitetu života bolesnika i njihovih obitelji, suočenih s problemima povezanima sa smrtonosnom bolešću, kroz prevenciju i olakšavanje patnji, putem ranog prepoznavanja te procjene i suzbijanja boli i drugih problema: fizičkih, psihosocijalnih i duhovnih. Palijativna skrb pruža interdisciplinarni pristup te obuhvaća bolesnika, njegovu obitelj i zajednicu. Multidisciplinarni pristup bolesniku pruža skrb temeljenu na individualnim potrebama. Ovaj pristup podrazumijeva održavanje i poboljšanje kvalitete života skupine bolesnika, kod kojih su klasične metode liječenja prestale biti vidljivo učinkovite.

 

Tekst i fotografije: Višnja Mikić

Related Post