MATICA HRVATSKA PREDSTAVILA MEMOARE NEVENKE NEKIĆ

614 0

Autor Ivanka Herceg

NOVA GRADIŠKA – “Moja dva stoljeća” naslov je nove knjige- memoara autorice Nevenke Nekić, predstavljane 21. veljače u novogradiškom Domu kulture. Organizator ovog vrijednog kulturnog događaja bio je Ogranak Matice Hrvatske Nova Gradiška, suorganizator Pučko otvoreno učilište “Relković” i Naklada “Pavičić”.

Riječ je o memoarima književnice, prevoditeljice, povjesničarke i profesorice hrvatskog jezika, čija se ostavština budućim generacijama i štovateljima hrvatske baštine i jezika sastoji od 40-ak romana, pripovjedaka, pjesama, putopisa, ogleda i polemika. Nevenka Nekić uspješna je i scenaristica, dopredsjednica Hrvatske paneuropske unije, suradnica ogranka Matice Hrvatske, a u Novoj Gradiški se, kako je sama istaknula, osjeća kao kod kuće.

-Jako se veselim našem ponovnom susretu, jer čini mi se da sam se rodila u Novoj Gradiški, malom, toplom gnijezdu u kojem se osjećam kao doma- kazala je Nevenka Nekić.

Okupljene je u ime organizatora pozdravila prof. Vjekoslava Bagarić predsjednica novogradiške Matice i među ostalim podsjetila kako su u ovoj sredini do sada predstavljeni autoričini romani “Kardinalovo srce”, “Demoni i sveta krv-vlč. Burik”, “Jean ili miris smrti” , “Omerta”, “Jaka”, “Hrvatske heroine” .

-Što se tiče memoara, autorica u knjizi od 1865. prati svoju obitelj kroz društveno povijesni kontekst do današnjih dana, a koji je obilježio naše vrijeme, povijest, kulturu, tradiciju, vrijeme i nevrijeme u kojoj su živjeli naši preci, ali i mi sami- rekla je, među ostalim prof. Bagarić. Zahvalila je Učilištu “Relković” i ravnateljici Danijeli Juranović na suorganizaciji ovog kulturnog događaja, kao i Nathali Kovačević na potpori.

U uvodnom dijelu autoričinu knjigu je predstavio nakladnik Josip Pavičić i sam književnik i kritičar, ističući kako je ona u svojoj riječi, u svojoj rečenici odlučna, čvrsta, nepopustljiva, ustrajna. – U njoj postoji velika snaga koju pretvara u stvaralaštvo.Sve ćete te osobine zapaziti i u ovoj knjizi i uživat ćete čitajući ju. Cijeli autoričin život protekao je zapravo u skrbi za njezinu prvu- užu obitelj, ali i drugu – domovinu, i po tome je specifična. Po tom odnosu prema domovini vidi se također i prepoznaje njezin karakter. Autorica se bavi i zapostavljenim stvaralaštvom, a to je govorništvo. Prvorazredan je govornik, a njih je, na žalost, u Hrvatskoj jako malo. Uistinu je veliko zadovoljstvo i doživljaj slušati takve govornike kako što je prof. Nekić- rekao je, među ostalim, Pavičić.

-Memoare nisam pisala jer smatram da sam jako važna, da sam nekakva presudna osoba za povijest Hrvatske, nego se napunilo vrijeme, rekla bi Biblija, da treba reći nešto ne samo o meni. To jest knjiga o meni, o mojoj obitelji, mojim precima, pa čak nešto malo i o potomcima, ali to je i knjiga o mom narodu, jer ja nisam “repa bez korijena”, ne stidim se svoga podrijetla. Smatram da čovjek treba imati svoju kuću, svoj vrt, svoje dvorište, svoje krušku, svoj ganjak,….pa onda proširi to na svoju obitelj, pa na domovinu. Svatko to mora imati da bi mogao biti stanovnik svijeta. Pošla sam od 19. st. jer sam smatrala da treba onima, koji budu čitali, predstaviti moje korijene i po majci i po ocu, a to su varaždinski i đakovački korijeni, Slavonija i Zagorje, srce Slavonije-Đakovo s veličanstvenom katedralom s mojim rođacima po mami, ali i po tatinoj strani po njegovoj majci, a po ocu su varaždinski. Napisala sam sve ono što sam mogla po arhivima ili obiteljskim arhivima pronaći i staviti, a da mislim da je važno i za neke druge ljude, za hrvatske ljude, za hrvatski narod, koji je sa mnom prošao sve ono što sam ja prošla od trenutka moga rođenja na početku Drugog svjetskog rata pa do dana današnjeg-istaknula je, među ostalim prof. Nekić i poručila:”Život je lijep i vrijedan!”

Susrela se i osobno sa svetim ocem Ivanom Pavlom II te Benediktom XVI – To je, možda i vrhunac moga života. Naročito susret s papom Ivanom Pavlom II, koji je toliko volio Hrvate i toliko se brinuo o nama da je to čak i na pojedinačnom slučaju bilo evidnetno. Bila sam 17 puta nazočna u Rimu, a nekoliko puta i u privatnoj audienciji. Prvi susret sa svetim Ocem Ivanom Pavlom II bio je nezaboravan, jer me primio kao majku, njegova je umrla kada je bio dječak, a ja sam bila prva majka, koja je u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji predavala budućim svećenicima i zajedno sam s učenicima bila na audijenciji. I tada mi je rekao – Ja sam jako sretan da jedan majka poučava moje buduće svećenike-istaknula je prof. Nekić. Također je naglasila kako je potrebno da se probudimo iz ravnodušnosti, jer, prema njezinim riječima, jedan narod osuđen je na umiranje, ako mu uništite jezik i obitelj. Pozvala je na očuvanje hrvatske kulture, tradicije, istinskih kršćanskih vrijednosti – naših korijena, koji su duboko utkani u identitet hrvatskog naroda.

Odabrane ulomke iz knjige “Moja dva stoljeća” interpretirao je Zrinko Kapetanić, novogradiški pjesnik i član Ogranka Matice Hrvatske, a druženje i ovu svečanost riječi, glazbeno je upotpunila Vokalna skupina “Aurora”.

 

 

 

 

 

 

Related Post