SVJETSKI DAN KAZALIŠTA: Hrvatska poruka Siniše Popovića, nacionalnog prvaka HNK u Zagrebu

1108 0

Na YouTube kanalu 24sata, danas u 20 sati, pogledajte predstavu  HNK Vučjak, jednu od najvažnijih drama Miroslava Krleže u režiji Ivice Buljana

Autor Franjo Samardžić

NOVA GRADIŠKA, 27.  ožujka 2020. -Danas je 27. ožujak, Svjetski dan kazališta, koji se obilježava od 1962. godine. Kazališta su danas  prazna.  I Novogradiščani  čekaju da prođe pandemija koronavirusa i umjetnici  se vrate na pozornicu Doma kulture. Strpljivo  to čekaju i  djelatnici Pučkog otvorenog učilišta MAR.

-Dragi naši, sretan nam Svjetski dan kazališta! Uz malo strpljenja, uskoro se vidimo u kazalištu❤️! Čuvajte se i ostanite doma dok nadležni ne kažu drugačije❤️! – poručuju iz Nova Gradiška.

U povodu obilježavanja Svjetskog dana kazališta, 27. ožujka 2020., Hrvatsko društvo dramskih umjetnika organiziralo je pisanje hrvatske poruke dodijelivši tu čast Siniši Popoviću, glumcu, nacionalnom prvaku Drame HNK u Zagrebu.

Hrvatska poruka za Svjetski dan kazališta

Zamoljen od strane Hrvatskog društva dramskih umjetnika da vam uputim poruku u prigodi obilježavanja Svjetskog dana kazališta, pitam se pred svima vama – što može kazalište danas? Što ono može u vremenu razarajućeg materijalizma koji želi sve sebi podčiniti, kojem je cilj obogaljiti svaku naznaku duhovnosti, koji ne preza ni od toga da dovede u pitanje i sam opstanak civilizacije.

Što može kazalište danas ponuditi onima koji ga rijetko ili nikad ne posjećuju zaokupljeni ružnoćom vlastite borbe za opstanak ili pak onima zaokupljenima još ružnijom borbom za zgrtanjem ispraznog obilja? Isto ono što nam je tisućama godina svima podjednako nudilo. Može nam neposrednije od ijedne druge umjetnosti, baš sad, ovog trena i tu pred nama postaviti pitanje – kakav je to život koji danas živimo.

Moramo vjerovati u kazalište. Svi mi koji ga stvaramo. Moramo ustrajati u toj vjeri. To nam je poslanje. Gubeći sve više bitke za ljudsko dostojanstvo na pozornici stvarnog života postajemo sve odgovorniji za onaj koji stvaramo na ovoj imaginarnoj, duhovnoj.

Kad nam je već dano (ili smo pak sami sebi to uzeli za pravo) da suočavamo ljude sa njima samima prikazujući im kako žive, kako ne žive i kako bi mogli živjeti, činimo to smjelo, originalno i nadasve odgovorno. Učinimo sve što možemo da ne dopustimo ovom čudovišno surovom svijetu da silnom halabukom, izostankom tolerancije, pomanjkanjem svakog boljeg ukusa i općim nesuglasjem prodre u posvećeni prostor kazališta. Ne dopustimo nikad da kazalište prestane biti mjesto susreta i spoznaje.

Samo najboljima među nama poći će za rukom da ustraju u tom poslanju, pa i njima tek ponekad. Iza njih ostat će tek pokoja suhoparna bilješka o njihovom radu i poneka izblijedjela fotografija. Ali u vremenu koje nam je dano da u njemu trajemo na kazališnoj pozornici, u susretu s publikom koja zna i osjeća da se ono što se pred njom zbiva ne može ni doživjeti ni prenijeti izvan tog prostora i vremena, u tim kratkim nadahnutim trenucima spoznajemo zajedno s našom publikom što kazalište može!

Neka nam je svima sretan i ispunjen nastojanjem da budemo promjena koju želimo vidjeti u svijetu, ne samo današnji, nego svaki dan u kazalištu.  (Siniša Popović)

Na Svjetski dan kazališta pogledajte predstavu VučjakDrama — 27. ožujka 2020.

Na svjetski dan kazališta, u 20 sati, pogledajte predstavu Vučjak, jednu od najvažnijih drama Miroslava Krleže u režiji Ivice Buljana.

Predstava će biti emitirana na YouTube kanalu 24sata.

Predstave su dostupne na YouTubu 24sata: https://www.youtube.com/watch?
Informacije su i na Facebooku HNK u Zagrebu: https://www.facebook.com/hnk.hr/

Praizvedena 1923. na središnjoj nacionalnoj pozornici, zapravo neposredno uoči nove 1924. u kojoj se obilježavala deseta godišnjica početka Velikoga ili Svjetskoga rata, drama Vučjak Miroslava Krleže stabilizirala je promjenu na kojoj je njezin autor u shvaćanju umjetnosti i društva odlučno inzistirao. Vučjak je dramaturški, ali i stilski, metaforički, sažeo kompleks zaraćenog društva u unutrašnju dimenziju snažnog naslovnog simbola koji do danas zvuči kao opomena. Hrvatski su se ratovi, nakon što ih je Krleža (jezično) osvijestio kao domobransku historiju pokazali uvijek odveć velikim i premalo svjetskim, pa se u nas i o stotoj obljetnici Velikoga rata, kako ga se standardno memorira u europskoj kulturi sjećanja, o njemu gotovo isključivo govori kao Prvom svjetskom, čime se i nesvjesno zaliha (velikih) razmjera ostavlja za vlastito iskustvo kao posebnu, prije nego opću bol. Skicirajući ga dvostruko komorno, kao daleki, distancirani, ali unutrašnji, domaći prostor te sobnu scenu njegove konferencijske zagubljenosti, Krleža Vučjaku daje razmjer velikoga svijeta iz kojega se, kao američke i ruske iluzije, vraćaju glasovi, poruke koje bi trebalo doživljajno vrednovati prije nego se otputuje. Stoga je Vučjak Ivice Buljana na izvornoj pozornici u završnom računu stoljeća kao umjetnosti i javnosti, s razbijenim ratnim ogledalom na zavičajnom horizontu, glavni kolodvorkrležijanskih postaja kojima se kretao. Buljanovi su Glembajevi na Baltiku i u Leibachu, Kraljevo u Abidžanu i Kolumbo u Podgorici povratna kronotopija Krležinih rasporeda, koji podrazumijevaju identifikaciju ali uvjetuju više od prigodnog konteksta. Krležina je fraza kao antologija sentimentalna, nasuprot atentatorskom dinamitu kao sredstvu za razbuđivanje zemlje koja obično u predvečerje velikih zbivanja nelijepo hrče da bi se u zoru probudila s osjećajem poraza kao stanja duha. Zagledan u njezin predtekst kao žanrovski labilnu građu prevratnih vremena, pisac je osjećajući rat s kojim se njegova kultura probudila tek kada je kao takav završio, redatelju ostavio Vučjak kao osobnu stilsku ljestvicu sve ako ne mijenja težišta: premda nije polemična, Vučjak je drama na humusu mita o oporoj ljepoti graničnog i nedovršenosti.

U ovoj predstavi u tri čina igraju Alma Prica, Nina Violić, Bojan Navojec, Silvio Vovk, Goran Grgić, Slavko Juraga, Dušan Bućan, Siniša Popović, Damir Markovina, Alen Šalinović, Livio Badurina, Franjo Kuhar, Milan Pleština, Kristijan Potočki, Dragan Despot, Ana Begić, Iva Mihalić, Nikša Kušelj…

Related Post