TRIBINA “VRŠNJAČKO NASILJE” – Ustanove trebaju zajednički riješavati problem

576 0

NOVA GRADIŠKA 16. veljače 2011. – U znaku tjedna Psihologije danas je u gradskoj viječnici upriličena tribina na temu vršnjačko nasilje na kojoj su predavači bile prof. Koraljka Hausnet-Lasović, prof. Ksenija Marenić-Zoričić i mr. Ljiljana Lukačević, spec. klin. psihologije. Tribini su nazočli brojni učenici, predstavnici škola i ostalih ustanova kao i

roditelji. Za sve njih, odnosno, za sve nas predavanje je bilo iznimno korisno. Danas živimo u vremenu u kojem je zasigurno nasilje među djecom najizraženije do sada. Tome doprinose svakodnevni stresovi povezani s dinamikom življenja i raznim problemima, tehnološko-medijska uloga koja čini razne neadekvatne sadržaje za djecu posve dostupnima i također roditelji koji i često i sami svojim odgojnim metodama doprinose takvom stanju. Voditeljice ove tribine na vrlo vješt i stručan način skrenule su pozornost na učestalost i povećanje nasilja među djecom u školama. Iznijele su program radnji kojega su objasnile raznim sistematičnim podjelama dijeleći vršnjačko nasilje na aktere, a to su žrtve, nasilnici i promatrači.

Nasilje se dijeli na fizičko i verbalno. Jedan od oblika je također i ignoriranje u društvu što je svojevrsno psihološko nasilje. Do nasilja ili na engleskom „bullyinga“ dolazi najčešće zbog odnosa snaga, razlike u godinama i inteligenciji, razlikama u stavovima i ostalih asimetričnosti koje krase naš ljudski rod.

Ljiljana Lukačević je prikazala psihološke profile i terapijsko interveniranje. Žrtvu obično ima profil plahe, tihe, povučene individue, nesigurne u sebe i bez samopouzdanja. Takvo dijete može biti i društveno izolirano, fizički slabije i bez prijatelja. Znakovi su najčešće slijedeći: promjena u ponašanju, umor i neispavanost, razdražljivost, depresivnost, glavobolje ili bolovi neke druge vrste kao odrazi emocionalnog potiskivanja, smušenost, zaboravljivost, izgubljenost. Mogući su i vidljivi tragovi nasilja kao što su ogrebotine i modrice. Dijete također može i skrivati neke činjenice od roditelja, u školo i iz škole ići zaobilaznim putovima u strahu da će sresti onoga koji ga maltretira itd.

Ovi znakovi i brojni drugi znakovi koji nisu navedeni posebno su važni za roditelje stoga obratite pažnju na njih jer je možda upravo i vaše dijete žrtva vršnjačkog nasilja, a da to ne znate.

Skeč učenica III. razreda Gimnazije iz Nove Gradiške koje su viještom glumom dočarale situaciju ignoriranja i ogovaranja pojedinca iz društva

 

Počinitelji nasilja objedinjuju neke od slijedećih reakcija. To je na primjer sklonost naglom reagiranju, želja za dominiranjem, neprijateljstvo prema okolini, nesposobnost suosjećanja, arogantnost, fizička jačina, pretjerano samopoštivanje i loše prihvaćanje i karakter loših gubitnika. Uglavnom ni ne znaju da je takvo ponašanje loše te ga čak znaju smatrati normalnim i uobičajenim. Takvo nešto, kao i prethodno navedeno, mogu biti posljedice odgajanja, lošeg uzora i nedostatka roditeljske topline ili pak prevelike roditeljske tolerancije. Međutim, takvo ponašanje može biti i svojevrsni obrambeni sistem pojedinca koji se unaprijed brani agresivnim ponašanjem te na taj način ispoljava svoju nesigurnost.

Svjedoci i promatrači, uglavnom, iz straha i bojazni ne trude se reagirati kada vide slučaj nasilja. Razlog tome zna biti i to što misle da bi svojim miješanjem mogli samo pogoršati situaciju.

Izneseni su također i savjeti za sva tri navedena profila.

Žrtvama se savjetuje da se uvijek i u svakom slučaju prvo obrate odraslima i provođenje više vremena s prijateljima. Nalaženje mirnog rješenja konflikta, a ako to nije moguće jednostavno izbjeći sukob. Kao i ne uzvraćati istom mijerom. U slučaju on-line nasilja bilo koje vrste (mobitelima, neto…) ne odgovarati na sadržaj i odmah obavijestiti roditelje ili skrbnike. Naravno, uključivanje u razne društvene aktivnosti je svakako dobrodošlo. Tu pojedinac dobiva na društvenoj sigurnosti, samopouzdanju, ali i boljoj prihvaćenosti društva. Žrtva ne smije prebacivati krivnju na sebe.

Osnovni savjeti za promatrače su isto promtno obavještavanje odraslih osoba, davanje podrške žrtvi u smislu da npr. netko stane pored žrtve i da mu sigurnost, a nasilniku nesigurnost.

Suprotstaviti se nasilniku jedino onda kada je to zaista nužno i ako je promatrač sposoban i siguran u sebe.

Za zlostavljača važi osnovni savjet, a to je taj da dobro razmisli kako to što čini djeluje na druge. Ako nasilnik nije sposoban da sam to razluči roditelji i ostali odgovorni moraju mu to objasniti.

Roditeljima se, možemo reći i generalno bez obzira da li se radi o roditeljima nasilnika ili žrtava, savjetuje da svakako vrlo pažljivo slušaju svoje dijete. Roditelji žrtava trebali bi upotrebljavati razne tehnike ohrabrivanja i učiti djecu pacifističkom rješavanju sukoba. Roditelje nasilne djece moli se da problem shvate vrlo ozbiljno, uvide propuste i promijene situaciju na bolje.

To govorimo i zbog žrtava, ali i zbog počinitelja kaznenih dijela nasilja zbog sve većih i jačih represivnih mjera u slučajevima teških kaznenih djela.

Prof. Ksenija Marenić-Zoričić uputila je i apel za uključivanje svih ustanova, škola, policije, socijalne skrbi, raznih sportskih i ostalih udruga i društava, tj. kompletnog društva u jedan zajednički projekt. Cilj tome je suzbijanje dječjeg i maloljetničkog nasilja te ustraje na zajedničkom radu i sastancima stručnih osoba koje bi bile i jesu zadužene za takvu problematiku pri školama, socijalnoj skrbi i policiji.

Prebacivanje odgovornosti jednih na druge ne vodi uspješnom rješenju već je potrebno zajedno rješavati ovu sve prisutnu problematiku.

Kako navodi prof. Marenić-Zoričić mjere su već pokrenute i očekuje uspješnu suradnju.

Ovo je kraći opis tematike sa današnjeg predavanja na ovu opširnu temu.

 

KLIKNITE NA SLIKU DOLJE!

   

Related Post