STARO PETROVO SELO – Nakon što su se vjernici Godinjaka i župe svetog Antuna Padovanskog Staro Petrovo Selo tradicionalno i svakodnevno od 25.11. do 15.12. pripremali za obilježavanje obljetnice mučeničke smrti Drinskih mučenica,
među kojima je i bl Jula Ivanišević, rođena u Godinjaku, u staropetrovoselskoj župi, svečanosti su se pridružile i članice Družbe Kćeri Božje ljubavi iz Zagreba. Kao što je poznato, ovoj Družbi pripadalo je i pet sestara mučenica, danas blaženica.
Kandidatice Družbe Kćeri Božje ljubavi predstavile su se programom vjernicima staropetrovoselske župe u crkvi, u kojoj je bl Jula Ivanišević krštena, iz koje je pošla služiti Bogu i čovjeku, a onda je sa svoje četiri susestre potvrdila krvlju svoju junačku vjernost Kristu i redovničkim zavjetima.
Gošće iz Zagreba izvele su scenski prikaz „O svetosti u običnosti“, kroz koji su uprizorile život Drinskih mučenica: u zajednici, molitvi, njihovom radu s djecom, služenju siromasima, a na kraju je prikazano odvođenje i mučenička smrt sestara. Kandidatice, njih pet, govorile su o blaženicama, uspoređujući njihove životne poteškoće, težnje i kušnje sa svim onim što i običnog čovjeka prati i pogađa u životu. Ali, nikada nismo sami, Bog je s nama i važno mu se samo potpuno predati, poruka je monologa koji su sestre pripremile. S mladim kandidaticama u Starom Petrovom Selu bila je i č.s. Tea Barnjak, sestra odgajateljica i č.s. Cecilija Horvat, voditeljica pjevanja.
Na sam spomen-dan mučeničke smrti Drinskih mučenica, 15. prosinca, euharistijsko slavlje u Starom Petrovom Selu predvodio je požeški biskup, mons dr Antun Škvorčević, u koncelebraciji sa staropetrovoselskim župnikom i arhiđakonom Posavskog arhiđakonata Požeške biskupije, mons Antunom Prpićem, dekanom Novokapelačkog dekanata, prečasnim Goranom Mitrovićem i biskupovim tajnikom, vlč Krunoslavom Jurakovićem.
Prije mise, sestre Kćeri Božje ljubavi iz Zagreba, molile su krunicu uz razmatranja, zatim litanije Drinskih mučenica i molitvu za njihovo proglašenje svetima. Na početku misnog slavlja, biskupa Škvorčevića pozdravio je domaći župnik Prpić.
Zahvaljujući na izrazima dobrodošlice biskup je uveo u slavlje riječima: »Mržnja je fizički ubila sestru Julu i njezine susestre, međutim, Isusova ljubav, kojoj su vjerovale, bila je u njima jača od mržnje i smrti. Stoga ih danas slavimo kao pobjednice u Isusu Kristu, zbog vjernosti koju su očitovale. Dok zahvaljujemo sestri Juli i njezinim susestrama, molimo ih da zajedno s nama uprave Bogu molitvu, kako bismo i mi poput njih tako znali raspoložiti srca za Boga, te životom posvjedočimo kome pripadamo«.
Homiliju je biskup započeo pitanjem: »O čem se priča danas u Hrvatskoj, a i ovdje kod vas u Starom Petrovom Selu?« i odmah odgovorio da se posvuda govori o tome kad ćemo konačno dobiti Hrvatsku Vladu, pa da nam domovina u gospodarskom smislu krene naprijed. »Je li to jedino ‘naprijed’ koje treba Hrvatskoj, ili postoje neka druga pitanja o kojima treba jednako tako ozbiljno razmišljati na svim razinama?« zapitao je dalje biskup. Odgovor je potražio u naviještenoj Božjoj riječi, najprije u prvom čitanju u kojem se prorok Sofonija požalio da su Jeruzalem, onodobni ljudi, napose moćnici postali Bogu nepokorni i prema ljudima nasilni. Istaknuo je kako u Hrvatskoj ne postoji sloga oko bitnih vrijednosti oko kojih bi se trebalo truditi da bi se unaprijedilo ljudski život i njegovo dostojanstvo. Ustvrdio je na temelju proorkove riječi da postoje one vrijednosti koje nas je naučio Bog tijekom povijesti čovječanstva, a koje nam je Isus Krist objavio riječima i svojim životom, osobito mukom i smrću. Dragocjeno je kad te vrijednosti nastojimo ostvarivati u osobnom životu, obitelji i društvu. U suprotnom se može dogoditi da trošimo snage na nešto po čemu nema budućnosti, upozorio je biskup i nastavio: »Svjedoci smo kako u Hrvatskoj ima jakih opredjeljenja koja se očituju u suprotstavljenosti do sukoba jednih protiv drugih. Međutim, po takvim jakim negativnim opredjeljenjima, nećemo nikamo stići, nego je potrebno opredijeliti se za dobro, najprije za Boga, a potom za druge vrijednosti«. Zapitao se zašto su oni koji su protivni provjerenim vrijednostima glasniji i jači od onih koji se opredjeljuju za ono što je vrijedno i dobro, za Božje i ljudsko? Istaknuo je kako je jednako bilo u Sofonijino doba, ostala je manjina, ostatak Izraelov, ponizan, jednostavan i skroman, Bogu vjeran. Među takav ostatak svrstao se Isus kad se rodio u siromaštvu betlehemske štalice. Činilo se i tada da se tim putem ne može dogoditi ništa ozbiljnije, a kamoli pokrenuti svjetove. Međutim, Bog stvara povijest tako da od malenoga tvori veliko. I kad netko u svojoj skromnosti, jednostavnosti, poniznosti i siromaštvu tako sebe otvara Bogu, eto prostora u kojima Bog može djelovati i pobjeđivati«.
Primjenjujući rečeno na blažene sestre mučenice, biskup je ustvrdio: »Sestra Jula i njezine susestre su bile takve. One su kao jednostavne časne sestre na Palama u Sarajevu živjele predanost Bogu i nastojale mu biti vjerne usred teških vremena, kad su se pojavili baš neki nepokorni i nasilnički ljudi, koji nikoga nisu slušali, ni Boga ni druge. Postale su žrtve nasilnika. One su bile mali svijet koje su ti moćni i naoružani ljudi prezreli i ubili. Međutim, kao Božji ostatak posvjedočile su kako je velik onaj tko je opredijeljen za njega, vjeran mu do kraja, do mučeništva«.
Osvrćući se na evanđeoski ulomak, biskup je naglasio da u njemu Isus vodi raspravu s glavarima svećeničkim i narodnim starješinama, koji su slični ljudima o kojima je govorio prorok Sofonija, ali tvrde da su Božji. Isus im progovara prispodobom o dva sina pozvana da idu raditi u očev vinograd, od kojih je jedan rekao da neće, ali se predomislio i otišao, a drugi rekao ‘evo me’ i nije otišao. Kazao je kako su Isusovi sugovornici razumjeli da je u sinu koji nije otišao raditi u vinograd progovorio o njima, da su ih pretekli u Kraljevstvu nebeskom mnogi obraćeni grješnici koji Bogu povjerovaše, te su očišćeni njegovim praštanjem i milosrđem prionuli s njime na posao«.
Primjenjujući to na blažene mučenice biskup je rekao: »Sestre mučenice koje danas slavimo, rekoše svoj ‘Da’, ‘Evo me’ i u najtežem trenutku svoga života. Kad je nastupio progon i kad su dovedene u opasnost da budu obeščašćene i ubijene, nisu odustale od svoje vjernosti Bogu«. Biskup je upitao nazočne: »Kamo smo se mi svrstali? Jer kao što je židovski narod na svojim počecima bio snažno označen Božjom blizinom, savezom, a onda se sve više hladio i na koncu u mnogim svojim pripadnicima postao nevjeran, tako se može dogoditi i nama, članovima Crkve Isusove koji mu govorimo: ‘Da, mi ti vjerujemo’, ali zapravo životom svjedočimo kako ipak nismo takvi. A počesto oni drugi koje osuđujemo, koji ne kažu da su vjernici, znaju biti vjerniji Bogu po svom opredjeljenju za dobro, po slušanju glasa svoje savjesti i životu u skladu s njime. Valja nam se neprestano propitivati kako je s nama, kako se ne bi dogodilo da nas oni koje smatramo da nisu Božji preteknu i budu prije nas i više od nas njegovi«.
Završavajući homiliju biskup je rekao: »Neka bl. Jula i njezine susestre mole s nama i za nas, da se u Hrvatskoj ostvaruje taj Božji dinamizam u dušama, srcima i savjestima te da nitko tko je obećao vjernost Bogu ne posvjedoči nevjernost, ili da mu pripada samo izvanjski, nego cjelovito srcem i dušom«.
Na koncu misnog slavlja biskup je nazočnima zahvalio za sudjelovanje, naglasivši kako je sestra Jula iz staropetrovoselske župne crkve u kojoj je primila sveto krštenje, ponijela označenost Isusovom mukom i smrću, te sjedinjena s njime postala pobjednicom nad zlom i smrću, i pozvao nazočne da je nasljeduju.
Uz mnoštvo vjernika misi su bile nazočne sestre – Kćeri Božje ljubavi iz Zagreba i Pleternice. Ni ove godine nisu izostali hodočasnici – pješaci iz novogradiške župe Kraljice svete krunice, koji obavezno pješače od Ljupine do Starog Petrovog Sela, moleći putem Križni put Drinskih mučenica.
Nakon mise, vjernici su još dugo ostali u crkvi pred slikom blažene Jule Ivanišević, moleći njezin i zagovor njezine četiri susestre – mučenice.
