Novogradiški ratni spomenar

701 0

Posljednjih dana siječnja 1992. godine značajniji oružani incident dogodio se u noći između nedjelje i ponedjeljka, 26. i 27. siječnja, kada su se naši borci na bojištu kod Širinaca našli pod snažnom vatrom iz pješačkog oružja. U napadu su četnici iz

 

pravca Bobara naše postrojbe gađali s nekoliko minobacačkih granata.

 

Na jednom od pregovora s Hrvatskom vojskom, pukovnik Jovica Simić, zapovjednik jugovojske u Okučanima, izjavit će kako su s prve crte bojišnice uklonjeni četnici i okučanski ekstremisti. To je trebalo značiti da na bojištu kod Mašića i Širinaca više neće biti opružanih izazivanja. Ipak nije bilo tako. Stih, pa i ostalih dijelova bojišta, povremeno su odjekivali rafali teškog pješačkog oružja i eksplozije od topničkih projektila, a djelovali su i srpski snajperisti. U noći na 30. siječnja, oko 2 sata iza ponoći, jedna diverzantska grupa neprijateljske vojske pokušala se iz pravca Čaprginaca probiti prema položajima naše vojske u Širincima. Našio borci nisu se dali iznenaditi. Otvorena je obostrana vatra iz pješačkog oružja, pa se agresor povukao.

Kako se procijenilo u Operativnom štabu naše vojske, neprijateljskoj diverzantskoj grupi zadatak je bio provjeriti budnost naših branitelja kako bi se veća formacija neprijateljske vojske ubacila na to područje. Ističe se, također, da od potpisivanja Sarajevskog sporazuma takvih akcija neprijateljske vojske nije bilo, što upućuje na zaključak da je neprijatelj planirao iznenaditi naše branitelje, ući u Širince i pomaknuti crtu bojišnice.

Na magistralnoj cesti Bosanska Gradiška – Okučani i na području Okučana primijećeni su pojačani pokreti neprijateljskih postrojba. Okupator pregrupira i jača svoje snage na bojištu iako je to u suprotnosti sa Sarajevskim sporazumom.

Koncem siječnja još jednom su se na pregovorima sastali predstavnici Zapovjedništva Hrvatske vojske u Novoj Gradiški i predstavnici Banjalučkog korpusa. U nazočnosti europskih promatrača pregovori su održani u prostorijama novogradiškog Poljoprivrednog kombinata nadomak auto-ceste.

Obje strane su se složile da se, uz povremene oružane incidente, Sarajevski sporazum na novogradiškom bojištu uglavnom poštuje. Pregovarači su se sporazumjeli da će učiniti dodatne napore kako bi se održao prekid vatre i dali jamstvo da na bojište nisu dovlačili nove snage. Oružani incidenti su, kako je rečeno, rezultat nediscipline pojedinaca i grupa.

Predstavnici naše vojske još jednom su uvjeravani da je Banjalučki korpus s prve borbene crte povukao oružane formacije od tzv. okučanskih teritorijalaca koji su izazivali incidente. Predstavnici Hrvatske vojske ponovo su istaknuli zahtjev za uspostavljanjem kontrole, od strane europskih promatrača, na savskome mostu kod Bosanske Gradiške. Opet je postavljeno pitanje prometnica i puštanja u promet auto-ceste i željezničke pruge kroz okupirano područje. Razgovaralo se i o razmjeni zatočenika i dogovorilo da se u roku od nekoliko dana s obje strane utvrde liste traženja te da se pri ponovnom susretu pitanje zatočenika cjelovito riješi za područje cijele zapadne Slavonije, odnosno općina Nova Gradiška, Požega, Lipik, Bjelovar, Pakrac, Kutina, Novska i Slatina.

Konac siječnja 1992. godine je vrijeme varljivog održavanja primirja. Hrvatska vojska je i dalje na oprezu. Poštuje zapovijed Glavnog stožera i ne otvara vatru. Zapovjedništvo Operativne grupe Hrvatske vojske u Novoj Gradiški vrlo značajnim u tom trenutku drži kontrolu savskog mosta kod Bosanske Gradiške kako neprijatelj ne bi iz Bosne dovlačio nove snage. Od europskih promatrača traži se da se pod kontrolu stavi i srpsko dalekometno topništvo uz bosansku obalu Save koje, osim što prijeti postrojbama Hrvatske vojske u Posavini, još uvijek je i prijetnja za Novu Gradišku, prigradska naselja i naselja u Posavini.

Related Post

TEHNOPARK NOVA GRADIŠKA

Autor - 31/05/2012 0
NOVA GRADIŠKA, 31. svibanj 2012. – Danas je održana završna konferencija projekta „Promicanje razvoja poduzetništva zasnovanog na inovacijama, znanju i…