U zatvoru u Staroj Gradiški zlostavljao civile
NOVA GRADIŠKA, 26. lipnja 2010. – Odjeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu osudilo je na kaznu zatvora u trajanju od pet godina Milana Španovića iz Gline, nekadašnjeg pripadnika teritorijalne obrane tzv. SAO Krajine. Osuđen je zbog ratnog zločina nad civilima od listopada 1991. do
siječnja 1992. godine u zatvoru u Staroj Gradiški. Obrazlažući presudu predsjednica sudskog vijeća Vinka Beraha Nikićević rekla je da je Španović (49) kriv jer je u zatvoru u Staroj Gradiški okrutno postupao prema hrvatskim civilima, mučio ih i tjelesno povrijeđivao. Navela je da je Đuru Bogunovića, Luku Filipovića i Josipa Kvočića iz Borovca kod Novske fizički zlostavljao kršeći time pravila međunarodnog prava o postupanju prema civilima tijekom oružanog sukoba. Zmjenik tužioca za zatne zločine Bruno Vekarić je naglasio da sudski postupak predstavlja nastavak rada na institucionalnoj zaštiti žrtava ratnih zločina i dobre suradnje sa hrvatskim paravosuđem.
Podsjetimo. Španovića je Hrvatskoj izručila Velika Britanija, a nakon suđenja je pušten jer je izrečenu kaznu odslužio čekajući presudu. Postupak protiv Španovića u ovom slučaju je vodio Županijski sud u Požegi. Predmet je ustupljen srpskom tužilaštvu na temelju Sporazuma o progonu počinitelja ratnih zločina.
Logor za hrvatske branitelje i civile
Starogradiški kazamat je jedinstveno mjesto u kome su se unazad sto godina događale sve vrste zločina nad političkim neistomišljenicima. Civilna kaznionica postao je 1921. godine. Osim što je bio ustaški logor za vrijeme 2. svjetskog rata, bio je zloglasna kaznionica za protivnike komunističkog režima. Koncem osamdesetih godina prošlog stoljeća bivša država ga je zatvorila zbog dotrajalosti i neprimjerenih uvjeta za boravak zatvorenika.
Tijekom Domovinskog rata u njemu je bio srpski logor za hrvatske branitelje i civile.
( Milan Španović, slika desno )
– Tijekom Domovinskog rata bilo je evidentirano oko 200 zatočenika, ali dosta i onih koji su razmijenjeni preko Crvenoga križa i nisu evidentirani. Kada su dolazili europski promatrači, dio zatvorenika je sakriven. Svi koji su dolazili, dobivali su veklike batine. Zatočenike su mučili i žeđu. Hranili su ih dobro nasoljenom slaninom, a potom im nisu dali vode 48 sati. Na badnjak 1991. godine iz Okučana je dovezeno 12 zatočenika. Bili su jezivo pretučeni, u groznom stanju i s polomljenim rebrima. Među njima je bila i jedna silovana žena. Pričali su da je u Okučanima ubijeno dvetereo ljudi- prisjeća se logoraških dana dr. Vladimir Solar, liječnik iz Lipika, koji je bio zatočenik starogradiškog kazamata i liječnik logoraša.
Dr. Vladimir Solar
Mislili su da sam mrtav
– Početkom rata sam bio zarobljen i prebačen u Staru Gradišku. Bio sam u samici u kojoj nije bilo ničega. Spavao sam na betonu. Dolazili su i tukli me. Zidovi samice bili su poprskani mojom krvlju. Jednom su došli i vidjevši me kako ležim rekli «ovaj je mrtav» i otišli. Bio sam tu oko mjesec dana i potom prebačen u Manjaču – priča u ćeliji u kojoj je bio zatočen starogradiščanin Željko Jakarić ( slika dolje ).
